Golden Homolje Set za ispiranje zlata

Skorašnje poruke

Stranice: 1 ... 7 8 [9] 10
81
Poslednja istraživanja na arheološkom nalazištu Medijana kod Niša otkrivaju da ovo antičko naselje, nastalo u vreme rimskog cara Konstantina Velikog i njegovih sinova, ima i luksuzne terme koje se prostiru na oko 1.200 kvadratnih metara. Ovaj kompleks će, prema najavama nadležnih, za javnost biti otvoren narednog proleća.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Na lokalitetu, proglašenom za kulturno dobro od izuzetnog značaja 1981. godine, do sada je otkriveno dvadesetak objekata, a većim delom istraženi su vinski podrum, Vila s oktogonalnom kulom i velikim salama, dve ranohrišćanske crkve i nekropola.

Nedavno su stručnjaci Arheološkog instituta Beograd, Arhitektonskog fakulteta u Beogradu i Narodnog muzeja Niš, posle pauze od 50 godina, nastavili istraživanje kupatila Vile sa peristilom, poznatije pod imenom Konstantinova vila.

"Kupatilo je bilo namenjeno gostima koji su boravili u samoj vili. Vezano je za održavanje prijema i vrlo je važan objekat za funkcionisanje samog čina gozbi, odnosno večeri koje su priređivane u čast gostiju", priča arheolog Vesna Crnoglavac, pomoćnik direktora Narodnog muzeja Niš.

Ideja je bila da se istraživanje termi za nešto više od dva meseca završi u potpunosti, ali se, na iznenađenje arheologa, pokazalo da je reč o "objektu većeg obima" i da to zahteva nastavak iskopavanja. Otkriveni su bazeni s toplom i hladnom vodom, saune, sale za masažu, svlačionice, vežbaonice - sve to uz podno grejanje i bogate ukrase poput mozaika, freski i skulptura.

"Kada je reč o ovakvoj vrsti carskih termi, imamo ih i u Gamzigradu, ali su one znatno manje. S obzirom da slede dalja istraživanja, verujemo da će preći, odnosno već prelaze 1.000 kvadratnih metara, sa sistemom instalacija, kanala za dovod i odvod vode. To će zaista biti jedan impozantan objekat", govori Vesna Crnoglavac.

Terme, inače jako važne za društevni život bogatijih Rimljana, nalaze se u blizini termalnih izvora Niške banje na carskom imanju površine oko 50 hektara, koje je, kako se pretpostavlja, u rodnom gradu Naisu podigao jedan od najznačajnijih rimskih imperatora Konstantin Veliki.

"Na toj površini nalazi se veliki broj objekata. U centralnom delu je rezidencijalni, administrativni deo. Sama rezidencija ima veliki broj građevine različite namene, objekte za boravak vojnika, posluge i svih koji su živeli i radili na imanju. Imamo svakakve rezidencijalne prostorije. Pretpostavljamo da se u severnom delu nalaze i vrlo luksuzne privatne prostorije koje su služile za boravak vladara", objašnjava Vesna Crnoglavac.

Carski objekat je upravo tako i dekorisan, pa se kao specifičnost ovog nalazišta navode i podni mozaici koji se prostiru na hiljadu kvadratnih metara.

Lokalitet je od 2012. godine, kada je počelo natkrivanje Vile sa peristilom, zbog građevinskih radova nedostupan posetiocima. Nadležni najavljuju da će do naredne godine biti završeno konzerviranje, postavljena turistička staza i kompletna infrastruktura za posetioce, kako bi mogli da u proleće naredne godine zakoračaju u 17 vekova daleku prošlost.

U međuvremenu, artefakte s ovog nalazišta - mozaik sa Hristovim monogramom, skulpturu Venere, nakit i ostala otkrića zainteresovani mogu da razgledaju u delu stalne postavke u arheološkoj sali Narodnog muzeja Niš.

(Anadolija)
82
Veliko neolitsko naselje, najveće ikada nađeno u Izraelu i Levantu, istražuju arheolozi pred izgradnju autoputa pet kilometara od Jerusalima, prenose izraelski mediji saopštenje Uprave za antikvitete.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ostaci naselja starog 9.000 godina nađeni su kraj grada Moca i smatraju se velikom prekretnicom u istraživanju praistorijskih naseobina zbog svoje veličine i dobro očuvane materijalne kulture, izjavio je Jakob Vardi koji rukovodi iskopavanjima.

"Ovo nalazište će drastično promeniti ono što znamo o eri neolita", rekao je Vardi, objasnivši da se do sada verovalo da je područje Judeje bilo prazno i da takva nalazišta postoje samo na drugoj strani reke Jordan.

On je aludirao na deo Zapadne obale, koristeći biblijski naziv.

Naselje je pronađeno samo nekoliko desetina centimetara ispod površine zemlje. Ono je dugačko pola kilometra i veruje se da je u njemu živelo oko 3.000 stanovnika, što je, kako je opisano, "stvarna metropola".

Praistorijska Moca bi se zato mogla meriti sa današnjim Jerusalimom ili Tel Avivom. Ljudi koji su živeli u tom gradu imali su trgovačke i kulturne veze sa stanovnicima Anadolije, između ostalih, jer odatle potiču predmeti od vulkanskog stakla nađeni na nalazištu.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Stanovnici su se bavili lovom, stočarstvom, posebno uzgojem ovaca, i poljoprivredom.

Uz praistorijsko oruđe, hiljade vrhova strela, sekira, sečiva i noževa, nađena su i skladišta mahunarki, pogotovo sočiva.

Činjenica da je seme sačuvano je zadivljujuće imajući u vidu starost nalazišta, rekli su arheolozi.

Nađene su i mnogobrojne male statue, figura vola, jedno kameno lice, nakit i male kamene narukvice koje su izgleda nosila deca.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


U drevna vremena, kao i danas, naselje se nalazilo na obalama potoka Sorek i blizu drugih izvora vode. Drevna plodna dolina u kojoj je nastalo je na putu koji vodi do Jerusalima.

"Hiljadama godina pre izgradnje piramida, ono što vidimo u neolitskom periodu jeste da je sve više stanovnika živelo u stalnim naseljima. Oni su se manje selili i sve više bavili poljoprivredom", rekao je Vardi.

U naselju su nađene velike stambene građevine, javne dvorane i mesta molitvi i uzani praistorijski prolazi izmedju njih, što ukazuje da je planiranje izgradnje bilo na visokom niovu.
Nađeno je i nekoliko grobova i u njima kameni objekti.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


(nationalgeographic.rs)
83
Iznenađujuće očuvan, misteriozni brod pronađen na dnu Baltika! Niko ne zna kome je pripadao!?


Iznenađujuće očuvan brod pronađen je na dnu Baltičkog mora. Arheolozi pretpostavljaju da je iz perioda renesanse.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


* Misteriozni brod je skoro potpuno očuvan u odnosu na slične primere

* Za metar je kraći od Kolumbove "Santa Marie"

* Datira iz doba Renesanse

- Kao da je potonuo juče, jarboli su na mestu, trupovi nedirnuti - navodi pomorski arheolog Rodrigo Paećo Ruiz iz pomorske kompanije MMT.

To što su delovi broda i delovi opreme ostali netaknuti, istraživači pripisuju hladnim, malo slanim i “negostoprimljivim” vodama Baltika.

Precizno poreklo broda još nije poznato. U vremenu iz kojeg, najverovatnije, potiče brod nije bilo popularno davanje imena brodovima te je označen kao “Nepoznati brod”, na švedskom “Okänt Skepp”.

Brod je dugačak oko 18 metara, metar manje od Kolumbove vodeće “Santa Marie”. “Okänt Skepp” je od velikog istorijskog značaja, jer je stariji i očuvaniji od drugih potonulih brodova u Baltičkom moru.



Naučnici MMT-a, zajedno sa arheolozima sa Univerziteta Južni Hempton iz Velike Britanije, produkcijom “Dip si” i Institutom za arheološka istraživanja Sodertonr Univerziteta, napravili su 3D model pronađenog broda.

Kako piše Sputnjik, olupinu je prvi put je otkrila Švedska pomorska uprava 2009. godine, prilikom sonarnog skeniranja mora. Međutim, poptuni značaj ove olupine je, slučajno, otkriven tek deceniju kasnije.

Naučnici su rasporedili vozila na daljinsko upravljanje na palubu broda “Stril Eksplorer” kako bi što detaljnije istražili olupinu. Arheolog Ruiz je brod opisao kao “najstariji brod u Baltiku” i kao “menjač igara” . Naglasio je da nikad ranije nije nađen brod sa jarbolima i sidrom u tom području.

Najveće pitanje je kako je brod uopšte završio na dnu jer nema štete koja bi mogla da izazove potonuće. Svakako, istraga koja sledi doneće nove detalje.

(Alo/Sputnjik/V.M.)

84
Arheolozi otkrili starogrčki hram i brodove pune blaga u "egipatskoj Atlantidi" Heraklionu

Grad Tonis-Heraklion potiče iz 8. veka pre nove ere

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ruševine drevnog podvodnog hrama otkrivene su u drevnom potopljenom gradu Heraklionu, na severnoj obali Egipta, opisanom kao "egipatska Atlantida".

Grad potopljen pre nekih 1.200 godina, ali od njegovog otkrića 2.000. godine morski arheolozi su uložili dosta napora u istraživanje kako bi otkrili nove delove naselja.

U najnovijem otkriću, egipatski i evropski ronioci otkrili su ruševinu hrama zajedno sa nekoliko čamaca sa blagom, poput bronzanih novčića i nakita.

Koristeći sofisticirani uređaj za skeniranje, otkrili su novi deo glavnog gradskog hrama, koji je potpuno uništen.

Ostaci manjeg starogrčkog hrama datiraju iz trećeg i četvrtog veka pre nove ere, a bronzani novac potiče još od vladavine kralja Ptolomeja II (283-246. pne).

Arheolozi su takođe proširili svoj opseg istraživanja i locirali starovekovni grad Kanopus - još jedno potonulo naselje blizu Herakliona.

Pronašli su ostatke nekoliko zgrada, zajedno sa zlatnim i bronzanim novčićima, kao i nakit uključujući prstenje i minđuše.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Tim veruje da artefakti potiču od dinastije Ptolemej, koja je vladala od 305. do tridesetih godina pre nove ere, a ima i primeraka koji su bili zastupljeni u vremenu neposredno pre Vizantijskog carstva.

Arheolozi su istraživali i neke od mnogih drevnih brodova za koje se zna da postoje na tom mestu. Pronašli su blago, uključujući posuđe, kovanice i nakit u jednom potpuno iskopanom brodu. Tim veruje da olupina potiče iz četvrtog veka pre Hrista.

Grad Heraklion, u kome se nalazio hram gde je Kleopatra inaugurisana, bio je jedan od najvažnijih trgovačkih centara u mediteranskom području pre nego što je nestao u sadašnjem zalivu Abukir.

Nakon što su uklonili slojeve peska i blata, ronioci su otkrili dokaze o tome koliko je ovo mesto bilo bogato.

ŠTA ZNAMO O DREVNOM GRADU HERAKLIONU?

Tonis, odnosno Heraklion (egipatska i grčka imena grada) je starovekovni grad koji je potonuo pre oko 1.200 godina.

Pre osnivanja Aleksandrije 331. godine p.n.e, grad je bio prepoznatljiv kao obavezna luka ulaska u Egipat za sve brodove koji dolaze iz grčkog sveta.

Imao je i religiozni značaj zbog Amunskog hrama, koji je igrao važnu ulogu u obredima koji su povezani sa kontinuitetom dinastije Ptolomej.

Pretpostavlja se da je grad osnovan u osmom veku pre nove ere, zadesile su ga različite prirodne katastrofe, da bi potpuno nestao u mmorskim dubinama Mediterana 800-tih godina naše ere.

Grad Tonis-Heraklion nije pronađen sve do 2.000 godine kada je inicijatiu pokrenuo Evropski institut za podvodnu arheologiju (IEASM), u režiji Franka Gođoa.

O ovom starovekovnom gradu skoro da niko nije znao. Samo pojedini spisi o njemu bili su sačuvani.

Grčki istoričar Herodot (5. vek p.n.e) govorio je o velikom hramu koji je sagrađen tamo gde je čuveni junak Herakles prvi put kročio u Egipat.

Takođe je izveštavao o Heleninoj poseti Heraklionu sa svojim ljubavnikom Parizom pre Trojanskog rata.

Više od četiri veka posle Herodotove posete Egiptu, geograf Stradon je primetio da se grad Heraklion, koji je posedovao hram Heraklesa, nalazi na istoku Kanopusa, na ušću kanopske grane Nila.

(Telegraf.rs/Dejli mejl)
85
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Arheolozi su u Real Altou, na Ekvadoru, pronašli ostatke predmeta koji upućuju na to da ju je koristila dosad nepoznata civilizacija, pre oko 6500 godina.

Tim međunarodnih arheologa otkrilo je oko 40 ostataka različitih plovila, koji datiraju od pre između 4640 i 4460 godina pre nove ere. Tim kaže da ovi ostaci pripadaju najranijim ljudima Valvidia kulture, praistorijske zajednice koja je ovde živela.

Međutim, boja i stil pravljenja grnčarije razlikuje se od od grnčarije koju je ova civilizacija pravila. Arheolozi pretpostavljaju da je u pitanju sasvim druga civilizacija, dosad nepoznata istoriji i da su ti ljudi, u kontaktu s drugim civilizacijama, pravilid rugačiju grnčariju.

Dalja istraživanja su neophodna da bi se tačno utvrdilo ko je na ovom prostoru u tom vreme živeo.

(edukacija.rs)
86
Značenje reči i pojmova / Odg: Natpis sa spomenika?
« Poslednja poruka TamaraMadic poslato 17.06.2019. 23:01 »
Pored groba čukun dede se nalazi ovaj spomenik, da li neko može da mi pomogne da dešifrujem šta ovde piše?
87
Arheo-amateri Srbije / Trazim partnera
« Poslednja poruka Zeleni87 poslato 28.05.2019. 12:19 »
Trazim partnera sa detektorom za zlato, sve info na +387/65453098 hitno
88
Pronašli KVASAC STAR 5000 GODINA, a naučnici od njega napravili NAPITAK koji je oduševio svet

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Grupa izraelskih naučnika upotrebila je kvasac iz drevnih glinenih posuda, od kojih su neke stare 5.000 godina, korišćen za pravljenje piva u biblijska vremena i iskoristila ga da napravi moderno piće.

Naučnici s Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu, iz Izraelske uprave za antikvitete, Telavivskog univerziteta i Univerziteta Bar–Ilan proučavali su uzorke kvasca iz pukotina ostataka tih posuda i uspeli da naprave pivo.

Arheolozi su im dali posude korišćene za pivo i medovinu i, na njihovo iznenađenje, kvasac je u njima preživeo hiljade godina i uspešno se mogao iskoristiti.

Profesor Juval Gadot sa Telavivskog univerziteta rekao je da je na Ramat Rahelu, najvećem persijskom nalazištu u Judejskoj kraljevini, nađeno puno krčaga sa slovima J H D (suglasnika reči Jehud).

On je dodao da se na kraljevskom mestu poput tog verovatno konzumirao alkohol u domu persijskog guvernera.

Te posude datiraju iz vremena vladavine egipatskog faraona Narmera (oko 3000. godine pre nove ere) do aramejskog kralja Hazaela (800 godina p.n.e) i proroka Nehemije (400 p.n.e) koji su, prema Bibliji, upravljali Judejom pod vladavinom Persijanaca.

Istraživači su tada sekvencirali čitav genetički kod svakog uzorka kvasca i predali ga dr Amiru Sitenbergu na analizu.

On je otkrio da su kulture kvasca stare 5.000 godina slične kvascu modernog piva i onima koji koji se koriste u tradicionalnim afričkim pićima kao što je etiopska medovina.

Izraelski ekspert za pivo Itaj Gutman je pomogao naučnicima da naprave piće koje su pohvalili međunarodni degustatori.

Jicak Paz iz Izraelske uprave za antikvitete rekao je da je to prvi projekat te vrste i da se radi o stvarnom prodoru jer je prvi put s uspehom napravljen drevno alkoholno piće od drevnog kvasca, drugim rečima od orginalnih supstanci iz kojih je alkohol pravljen, a to se nikad ranije nije desilo.

Ronen Hazan s Hebrejskog univerziteta ocenio je da projekat ima važne posledice koje prevazilaze jednostavno piće odnosno da je veće čudo kako je kvasac preživeo hiljade godina.

On je rekao da se zahvaljujući tome saznalo kakav je bio ukus drevnog piva, dodavši da nije loše i ocenivši da se radi o istraživanju važnom za oblast eksperimetnalne arheologije koja teži da rekonstruiše prošlost, preneli su izraelski i strani mediji.

Pivo je bilo uobičajeno piće ljudi koji su živeli u drevnom Egiptu i Mesopotamiji.

U ranim egipatskim tekstovima aludira se na razne vrste, uključujući “gvozdeno pivo”, “prijateljsko pivo” i “pivo zaštitnika”, navodi AP.

(Beta)
89
ITALIJANSKI PROFESOR ŠOKIRAO SVET: Evropa je srpsko carstvo, oni su na ovim prostorima još od paleolita (8.000 god.p.n.e.)

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Mario Alinei, profesor emeritus Univerziteta u Utrehtu (1926, Turin), u svojoj dugogodišnjoj karijeri objavio je preko 50 značajnih radova na temu evolutivne lingvistike.

Kao dugogodišnji saradnik Srpske akademije nauka bio je i lični prijatelj akademika Pavla Ivića. Njegova teorija odavno je prihvaćena na univerzitetima u Holandiji, Italiji i Španiji.

Kako sam Alinei kaže, „krajem devedesetih godina tri arheologa i tri lingviste, potpuno nezavisno jedan od drugog, postavili su nove teorije porekla indoevropskih naroda i jezika koje utvrđuju autohtonost i neprekinut kontinuitet od paleolita“.

Na osnovu komparativnih analiza arheologije, genetike i jezika, Alinei je došao do zaključka da su neolitske tehnološke inovacije u Podunavlju omogućile nagli demografski rast stanovništva, a tako i razvoj jezika i kulture.

Te inovacije Alinei smatra za najvažniji motivacioni pogon šireg razvoja jezika i postavlja svoju čuvenu tezu da se analogno razvoju paleolita, mezolita i neolita može postaviti model hronološkog datovanja jezika.

On naglašava da se, za razliku od zapadne Evrope, gde neolit počinje u drugom milenijumu p. n. e., jedino na Balkanu može pratiti kontinuitet stare evropske civilizacije preko telova već od 8. milenijuma p. n. e. Takođe navodi da su arheologija i savremena genetika potvrdile da je Balkan jedini evropski region gde su najstarija arheologija i genetika nesporno dokazane.

Na osnovu ovih saznanja Alinei postavlja tezu o autohtonosti evropske civilizacije u Podunavlju, kao i o njenom neprekinutom kontinuitetu do danas. On oštro negira ideju o dolasku Južnih Slovena u 7. veku n. e. i tvrdi da za to apsolutno ne postoje ni arheološki ni istorijski dokazi. Tezom da se Južni Sloveni nalaze u Podunavlju još od paleolita, Alinei je praktično srušio zvaničnu indoevropsku teoriju.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Opisujući slovenski areal danas, on tvrdi da Sloveni još uvek geografski i etničko-jezički zauzimaju polovinu zapadne Evrope. Smatra da su Sloveni oduvek bili na tim prostorima, od dubokog paleolita.

Po njegovom i mišljenjima drugih lingvista, gde navodi i Jerneja Kopitara, Sloveni su zauzimali ogroman prostor – od Baltika, preko severne Italije sve do Male Azije, a narode kao što su Veneti, Tribali, Tračani, Pelasti, Frigi, Liki i Lidi smatra praslovenskim korpusom.

To je jedan od razloga zašto Alinei misli da je „potrebno raščistiti jednu od najapsurdnijih posledica tradicionalne istorijske hronologije, onu koja tvrdi da su Sloveni kasno stigli na istorijsku scenu Evrope i u isto vreme uspeli, sasvim neobjašnjivo, da zauzmu ogromne prostore na kojima i danas žive”.

Jedini logičan zaključak može da bude da su upravo Južni Sloveni bili originalni pokretači nove zemljoradničke revolucije, zanata, umetnosti, religije, jezika i prvih urbanih kultura Evrope u Podunavlju.

Alinei smatra da je južnoslovenska grupa najstarija, tj. da „ne postoji nikakav severni slovenski jezik već su se zapadni i istočni slovenski jezici nezavisno razvili iz južnoslovenskih. Primogenost južnoslovenskih jezika nalazi u dokazima da oni lingvistički obuhvataju i istočne i zapadne, te tako predstavljaju zajednički imenitelj svih slovenskih jezika“.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Nasuprot ranijim teorijama o primogenosti germanskih naroda, Alinei decidirano kaže da su oni u stvari prihvatili tekovine neolitske kulture Balkana, pa tako i deo jezičke kulture Južnih Slovena, što je tvrdio i američki lingvista Moris Svadeš, rekavši da se grana germanskih jezika izdvojila iz slovenskih jezika.

Da bi ilustrovao svoju tezu o ranom paleolitskom nastanku jezika, kao i dokazao mogućnost datovanja jezika sinhrono sa arheologijom, Alinei je sačinio tri liste slovenskih reči iz perioda paleolita, mezolita i neolita koje praktično predstavljaju najstariji supstrat evropskih jezika.

Interesantno je da Alinei stavlja starolatinski, starogrčki i staroslovenski u istu hronološku ravan, naglašavajući da su svi oni pozajmljivali jedni od drugih.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


U svom radu on žustro polemiše o prethodnim teorijama i kaže da su judeohrišćanska i pangermanska teorija neoprostivo zaustavile razvoj lingvistike, skrativši starost jezika na 5.000 godina, nasuprot antropološkim dokazima da je jezik verovatno stariji od 50.000 godina.

Za nas najvažniji i najinteresantniji deo njegovog rada jeste činjenica da je neolitske kulture Podunavlja opisao kao „prvobitnu jezičku orbitu Evrope“.

Za srpsku lingvistiku, arheologiju i istoriografiju ova teorija, kao i njeni naučni zastupnici, od ključnog je značaja jer su Podunavlje i Srbiju vratili u centar interesovanja i proučavanja naučnih krugova zapadne Evrope.

Konačno, teorija Marija Alineija, povezujući civilizacijski kontinuitet od paleolita do danas, otvorila je put za nova istraživanja na polju srbistike – kako se srpski jezik više ne bi posmatrao kao izgubljen i utopljen u nekom imaginarnom prostoru i vremenu.

(Jelena Radojković, Filolog germanista, Oksford centar Beograd, Politika)

90
Zanimljivosti / Tegle kao grobovi: Iskopana misterija stara 1.000 godina
« Poslednja poruka Max poslato 25.05.2019. 22:18 »
Poslednji svedoci laoških civilizacija leže u velikim kamenim teglama. Njihova priča uklesana za vreme kamenog i metalnog doba zadala je arheolozima nov zadatak.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Duboko u šumama jugoistočne Azije leži misterija stara jedan milenijum, arheolozima poznata tek od nedavno.

Više od 100 hiljadugodišnjih „tegli” od masivnog kamena otkriveno je na više od 15 mesta u državi Laos, a smatra se da su služile za sahranjivanje mrtvih. Još uvek se ne može sa sigurnošću reći čemu su služili ovi ćupovi, kao i ko ih je doneo na ovo mesto.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


„Ovu teritoriju posećivali su samo povremeno lovci na tigrove, a sada kada smo razotkrili njihove tragove, cilj nam je da steknemo jasniju sliku o njihovoj kulturi i načinu sahranjivanja”, rekao je student doktorskih studija, Nikolas Skopal, za IFL science.

Istraživači sa Australijskog Nacionalnog Univerziteta iskopali su 137 kamenih tegli zajedno sa intrigantnim, rezbarenim diskovima oko njih, za koje se smatra da su korišćeni kao oznake za mesto ukopa. Međutim, priču dodatno komplikuju diskovi postavljeni licem nadole.

„Dekorativni geometrijski oblici ili životinje misterija su za sebe. Nepoznat je razlog iz kog su neki diskovi rezbareni jednim, a drugi drugim motivima ”, dodao je arheolog Dagald O'Rejli.

Pored tegli, koje svedoče o Metalnom dobu, naučnici su pronašli dekorativne keramičke predmete, staklene perle, metalni alat i alat korišćen za izradu odeće, kao i druge, manje verzije tegli koje su sahranjivali uz mrtve, unutar velikih kamenih tegli.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Veruje se da je sahranjivanje u ćupovima bilo karakteristično za period 900. godine p.n.e. i da je takva praksa primenjivana do 17. veka nove ere. Mrtvi su u savijenom položaju sahranjivani unutar kamena ili kamenih ćupova, položeni zajedno sa ličnim stvarima. U mnogim drevnim kulturama smrt je viđena kao postepeni prelaz iz živih u mrtve, pa su tela pokojnika izlagana tako da porodica može da iskaže poštovanje prema procesu razlaganja. Nakon izvesnog vremena telo bi pokopali u kamenoj tegli, pa je ovo bio vid sekundarnog sahranjivanja.

Ovi drevni grobovi pronalaženi su duž zemalja istočne strane sveta - od Indije i Indonezije preko Libana do Filipina i Egipta.

(nationalgeographic.rs)
Stranice: 1 ... 7 8 [9] 10