Golden Homolje Set za ispiranje zlata

Autor Tema: Apolo 11  (Pročitano 2111 puta)

Van mreže marko313

  • Stariji član
  • ****
  • Poruke: 455
  • Ugled: +60/-0
  • Pol: Muškarac
Apolo 11
« poslato: 24.04.2014. 23:21 »
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Neil Armstrong, Michael Collins, Edwin 'Buzz' Aldrin

„That's one small step...“

Početkom šezdesetih godina tadašnji predsednik Sjedinjenih Drzava Dz. Kenedi obracajući se Kongresu najavio je smeo i ambiciozan plan da do kraja decenije Amerika  na Mesec pošalje čoveka i zatim ga bezbedno vrati na Zemlju.

U trenutku dok je držan ovaj govor, a to je bilo 25. maja 1961. Amerikanci su imali ukupno 15 minuta iskustva u astronautskim letovima. Ipak, osam godina kasnije, iz Svemirskog cetra Dz. Kenedi, lansiran je kosmički brod Apolo 11 sa tri člana posada u misiji čiji zadatak je bio spuštanje na Mesec i zatim bezbedno vraćanje na Zemlju.

Bio je to jedan od onih događaja koji sa novinskih stranica i TV emisija odlaze direktno u istoriju čitave civilizacije. Kraj misije označio je i kraj trke za Mesec, vrlo tesne trke između SSSR-a i SAD. Nakon ove misije istraživanje svemira polako je prešlo iz ruku političara u ruke naučnika.

Misija

Apolo 11 je na svoj put krenuo iz Svemirskog centra Kenedi (Florida) 16. jula 1969. u 13:32:00. U orbiti oko Zmlje je proveo 2 časa i 33 minuta nakon čega su ponovo uključeni motori kako bi brod dobio dodatno ubrzanje i savladao gravitaciju Zemlje za let ka Mesecu.

Nakon 75 sati i 50 minuta leta brod je ušao u eliptičnu orbitu oko Meseca pod nagibom od 1,25 stepeni u odnosu na ravan Mesečevog ekvatora. Orbita Apola je zatim „zaokruzena“ kada je uključen pogonski motor servisnog modula. Za svaki krug oko Meseca Apolu je trebalo 2 sata. Za vreme obletanja pvršina Meseca je fotografski snimana radi prikupljanja detaljnih podataka o regionalnoj lunarnoj geologiji.

Posle 100 sati i 14 minuta od početka misije astronauti Armstrong i Oldrin ulaze u lunarni modul „Orao“ i proveravaju sve sisteme modula. Zatim uključuju motor modula koji za narednih 29 sekundi rada „šalje“ modul ka površini Meseca. Motor je u fazi sletanja uključen još jednom radi korekcije leta.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Lunarni modul Orao

Konačno posle 102 sata 45 minuta i 40 sekundi od starta misije lunarni modul „Orao“ dotiče površinu Meseca.

Na mesecu

Odmah nakon sletanja Armstrong i Oldrin, kao meru predostrožnosti, pipremaju lunarni modul za uzletanje. Na zahtev astronauta planirani časovi spavanja su preskočeni i Armstrong i Oldrin počinju pripreme za izlazak iz modula.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Mare Tranquillitatis (More Tišine). More Tišine je izabrano za sletanje prve zemaljske letelice zbog prostranog blagog i ravnog terena. To područje međutim obiluje malim kraterima i neposredno pre sletanja Armstrong je morao ručno da upravlja lunarnim modulom. Konačno modul se spustio nekih 6 km dalje od planiranog mesta, na oko 400 metara zapadno od kratera West i oko 20 kma jug-jugozapadno od kratera Sabina D. To područje je prekriveno krhotinama stenja veličine od sitnih parčića do gotovo jednog metra.

Prvi je izasao Armstrong. Njegov prvi korak usledio je tačno 109:24:19 od početka misije. On odmah prikuplja uzorke stenja za slučaj da misija bude ugrožena i da lunarni modul mora odmah da uzleti. Zatim iz modula izlazi i Oldrin.

Na Mesecu je postavljen seizmometar i specijalno ogledalo za laserske zrake upućene sa Zemlje. Najzad, za nogu postolja modula Orla pričvršćena je izgravirana ploča u znak sećanja na ovaj važan dogaćaj.

Šetnja astronauta je trajala nešto više od dva sata. Nakon toga oni odlaze u Orao na odmor.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Memorijalna ploča. Na ploči piše: HERE MEN FROM THE PLANET EARTH FIRST SET FOOT UPON THE MOON JULY 1969 A.D. WE CAME IN PEACE FOR ALL MANKIND. Ovu poruku su potpisali: predsednik SAD Ričard Nikson i članovi posade Apola 11 — Nil Armstrong, Baz Oldrin i Majkl Kolins.

Povratak

Povratak sa Meseca počeo je posle 21 časa i 36 minuta od sletanja (124:22 od početka misije). Usledilo je spajanje sa komandnim modulom i polazak ka Zemlji. Misija se okončala spuštanjem u Pacifik (13° 19'N i 169° 9'W) 24. jula u 16:50:35 a ukupno je trajala 195 sati 18 minuta i 35 sekundi.

Zatim je usledilo višegodišnje izučavanje donetih uzoraka Meseca, analizirani su rezultati misije itd. Astronauti su, zbog eventualne zaraženosti posle posete drugom svetu stavljeni u tronedeljni karantin da bi se nakon toga utvrdilo da su zdravi i u dobroj fizičkoj kondiciji. Ova mera, stavljanje astronauta u karantin nakon dolaska sa Meseca, je ukinuta nakon što je postalo jasno da je naš nebeski sused biološki mrtvo telo.

Danas tri mala kratera u neposrednoj blizini spuštanja prvih ljudi na Mesecu nose nazive po imenima članova posade Apola 11: Armstrong, Aldrin i Collins.

(Astronomski Magazin)
« Poslednja izmena: 24.04.2014. 23:31 marko313 »

Van mreže marko313

  • Stariji član
  • ****
  • Poruke: 455
  • Ugled: +60/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Apolo 11
« Odgovor #1 poslato: 24.04.2014. 23:28 »
Armstrong progovorio o sletanju na Mesec

Svet će sigurno još dugo pamtiti Nila Armstronga kao prvog čoveka koji je prošetao površinom Meseca. Takođe je, međutim, dobro poznata činjenica da američki astronaut vrlo retko govori o legendarnom „velikom koraku za čovečanstvo“.

Zato je poduhvat Aleksa Mejlija, izvršnog direktora organizacije Certified Practicing Accountants of Australia, koji je nedavno uspeo da dobije jednosatni intervju sa Armstrongom veliko i prijatno iznenađenje za sve ljubitelje svemirskih istraživanja.

U njemu Armstrong otkriva da je misija Apollo 11 imala samo 50 odsto šanse da uspe, ali takođe izražava žaljenje što je današnja američka administracija značajno smanjila izdvajanja za NASA.

Armstrong kaže da je još kao učenik osnovne škole postao fasciniran svetom letenja i odlučio da će nekako biti uključen u njega.

Prošao je školu za pilota, a potom je služio u Korejskom ratu. Osam godina po njegovom završetku, 1961. godine, Amerika je uspela da pošalje Alana Šeparda na visinu od 187 km u letu koji je trajao dvadesetak minuta.

Te godine predsednik Dž. F. Kenedi je pred Kongresom, a 1962. i na Univerzitetu Rajs, hrabro objavio: „Odlučili smo da idemo na Mesec ne zato što je to lako, već upravo zato što je teško; zato što će taj cilj omogućiti da na najbolji način organizujemo našu energiju i veštine i zato što je to izazov koji smo spremni da prihvatimo, koji nismo voljni da odgađamo i u kom nameravamo da pobedimo“.

Jaz između leta od 20 minuta, ističe Armstrong, i odlaska na Mesec bio je tehnički nepojmljiv, međutim u narednih 10-ak godina misije Apolo testirale su različite delove tehnologije pogona, navigacije i komunikacije potrebne za veliko putovanje.

„Mesec dana pre lansiranja Apola 11 odlučili smo da je vreme da pokušamo da sletimo na površinu. Mislio sam da je verovatnoća da se s tog leta vratimo na Zemlju oko 90 odsto, ali i da je šansa da ćemo uspeti da sletimo iz prvog pokušaja samo 50 odsto.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Lansiranje Apola 11

„Bilo je toliko nepoznanica o silasku iz lunarne orbite na površinu koje se nisu pokazale u testovima, a postojala je i velika mogućnost da ima nečega što nismo pravilno shvatili i da ćemo morati da se vratimo na Zemlju bez sletanja na Mesec“, objasnio je Armstrong.

Kada su Armstrong i Baz Oldrin u modulu Igl (Orao) silazili prema površini Meseca, računar je za sletanje odabrao obronke ogromnog kratera prepunog velikih stena.

„To nikako nije dobro mesto“, rekao je tada Armstrong i odlučio da ručno skrene letelicu prema zapadu, do ravnijeg područja u kom nije bilo toliko kamenja.

„Preostalo nam je goriva za samo 20-ak sekundi leta“, prisetio se Armstrong za CPA Australia.

Kada su konačno sleteli i on izgovorio svoju slavnu rečenicu o „malom-velikom koraku“, na Mesecu ih je čekalo toliko mnogo posla, rekao je, da nije bilo vremena za neke dalje meditacije o tome gde se zapravo nalaze.

Teorije zavere

Armstrong se u intervjuu osvrnuo i na teorije zavere prema kojima čovek nikada nije bio na Mesecu.

„Ljudi vole teorije zavere. One su vrlo privlačne. Međutim, mene one nikada nisu zabrinjavale jer sam znao da će jednog dana neko ponovno otići tamo i naći kameru koju sam ostavio“, rekao je slavni astronaut, a voditelj Mejli je predstavio videoprilog njegovog izlaganja iz 2011. u kojem je demantovao neke od teza teoretičara zavere.

Armstrong je pozvao američke vlasti da nastave ulagati u NASA i istraživanje svemira.

„NASA je bila jedna od najuspešnijih javnih investicija koja je inspirisala studente da budu bolji i postižu sve što je moguće postići“, rekao je u razgovoru za CPA Australia 81-godišnji američki astronaut i izrazio zabrinutost da će redukovanje sredstava za agenciju oslabiti istraživački entuzijazam američke omladine.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Šta je Armstrong rekao?

U najčuvenije rečenice ikada izgovorene spada i ona Armstrongova nakon što je kročio na Mesec. Ona glasi: „That's one small step for man, one giant leap for mankind.“

Poznavaoci engleskog jezika dobro su uočili — recenici nedostaje jedno slovo. Kažu da je Armstrong negirao da je napravio grešku sve dok mu nisu pustili snimak.

U pitanju je slovo 'a' (neodređeni član) između 'for' i 'man' pa rečenica zapravo treba da glasi ovako: „That's one small step for a man, one giant leap for mankind.“ („Ovo je mali korak za čoveka, ali veliki za čovečanstvo.“)

(Astronomski Magazin)
« Poslednja izmena: 24.04.2014. 23:57 marko313 »