Sa podelom Rimskog carstva 395. pa sve do 498. godine novčarstvo Istočnog i Zapadnog rimskog carstva ostalo je na nasleđu Rima. Dolaskom Anastasija na vlast (491.) dolazi do korenite novčane reforme 498. godine koja ujedno označava i početak ranovizantijskog kovanja. Uvodi se folisa, bronzani novac koji će sada imati nova svojstva i čijim se uvođenjem prekida tradicija likovnih predstava koje su negovane tokom Rimskog carstva (preovladaće hrišćanski motivi). Zlatni novac, solid, i dalje se kuje i težine je 4.45 grama, a izrađuju se i niži zlatni nominali kao što su solida semisis (1/2) i solida tremisis (1/3). Bronzani novčići su do 538. godine na prednjoj strani (aversu) najčešće imali carev profil, a vrednost je bila utisnuta na reversu (zadnjoj strani). Personifikacije Viktorije, predstave Hrista ili krsta najčešće će se naći na reversu zlatnih nominala. Ranovizantijsko kovanje trajaće sve do 685. godine. Do velikih promena u izgledu novca dolazi krajem XI veka kada zlatnik, a nešto kasnije i bronzani novac dobijaju čankast oblik. Kovanje zlatnika će najčešće biti u elektrumu (legura zlata i srebra). Ovakav oblik novca postaće osnovno obeležje vizantijskog novca do XIII veka.