Lucije Tarkvinije Oholi - 535. pne. - 509. pne.Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se
registrujete ili
ulogujeteLucije Tarkvinije Oholi (lat. Lucius Tarquinius Superbus) bio je sedmi i poslednji rimski kralj, koji je vladao od 535. pre n.e. do 509. pre n.e., kada je tokom pobune uspostavljena Rimska republika. Pripada etrurskoj dinastiji kraljeva. U nekoliko istorijskih izvora opisuju da je kao kralj vladao poput tiranina i diktatora. Tokom brojnih ratova anektirao je nekoliko latinskih gradova. Kada je njegov sin silovao Lukreciju to je iskorišteno kao povod za revoluciju, u kojoj je 509. pre nove ere srušena monarhija i uspostavljena republika. Tarkvinije Oholi je proteran iz Rima. Neuspešno je pokušavao da se ponovo domogne vlasti uz pomoć svoga rođaka etrurskoga kralja Larsa Porsene. S druge strane mnogi noviji istoričari smatraju da su mnogi elementi priče o padu monarhije plod mašte rimskih analista. Alfeldi smatra da je Rimska kraljevina pala kada je etrurski kralj Lars Porsena zauzeo Rim.
Njegov otac bio je peti rimski kralj Lucije Tarkvinije Prisk, a majka mu je bila Tanakil. Kada su sinovi Anka Marcija organizovali ubojstvo Lucija Tarkvinija Priska Tanakil je pribranom akcijom 579. pre nove ere osigurala presto za svoga zeta Servija Tulija. Servije Tulije je bio oženjen sestrom Lucija Tarkvinija Ohologa. Njihova veza ojačana je ženidbom dve ćerke Servija Tulija za Tarkvinija Ohologa i njegovoga brata Aruna Tarkvinija. Lucije Tarkvinije Oholi i Tulija, žena njegovoga brata Aruna, planirali su da se domognu krune. Nameravali su da ubiju Aruna Tarkvinija i Servija Tulija. Najpre su ubili Aruna i ženu Tarkvinija Ohologa, pa su se Tulija i Tarkvinije Oholi oženili.
Servije Tulije je zbog svojih reformi već ranije gubio podršku Senata. Tarkvinije Oholi je to iskoristio, pa je došao sa naoružanim pristašama, sazvao Senat i seo je na kraljevski tron. Naglasio je da je Servije Tulije sin roba i da je na vlast došao bez glasanja na skupštini i bez odobrenja Senata. Kada se pojavio Servije Tulije da protestuje Tarkvinije ga je izbacio iz zgrade Senata, a kasnije su ga ubile Tarkvinijeve pristaše. Tako je Tarkvinije Oholi postao kralj.
Najpre je pobio sve senatore, za koje je sumnjao da su bili odani Serviju Tuliju. Odmah se okružio velikom gardom, da bi sprečio da neko dođe na vlast na isti način kao i on. Pošto nije polagao nade u odanost i privrženost podanika odlučio je da vlada terorom. Pogubio je ili proterao mnoge koje je mrzio ili u koje je sumnjao. Međutim mnogi su nastradali i ako su bili bogatiji, jer je imao što da opljačka. Broj senatora se bitno smanjio, ali on nije birao nove senatore. Gotovo nikad nije sazivao Senat i sve odluke je donosio bez odobrenja Senata ili naroda.
Tarkvinijeva ćerka se udala za Oktavija Mamilija iz Tuskula, najmoćnijega latinskoga vođe. Imao je veoma dobre odnose sa svim latinskim vođama. Međutim i sa njima je imao iste planove kao sa rimskim senatorima. Savez sa Latinima omogućio je Tarkviniju da ima mnogo veću vojsku. Rim je bio na čelu latinske konfederacije. Bilo koji latinski vođa, koji bi pokušao da mu se suprostavi bi loše prošao poput Turna Herdonija, kojeme je podmetnuo oružje da bi ga optužili da je izdajnik i onda ga pogubio. Uz pomoć Latina započeo je rat sa Volscima i odmah im je zauzeo grad Suesu Pometiju. Ratni plen je namenio gradnji Jupiterovoga hrama na Kapitolu, ali taj plen je jedva bio dovoljan za temelje. Da bi učvrstio osvojeno područje osnovao je dve kolonije Signiju i Cirkelu.
Nakon toga napao je latinski grad Gabij, koji nije ušao u konfederaciju. Pošto nije nikako mogao da zauzme grad poslužio se lukavom prevarom. Tarkvinijev sin Sekst Tarkvinije pretvarao se da se svadio sa ocem i zatražio je i dobio utočište u Gabiju. Nakon toga Sekst je zadobio još veće poverenje Gabijaca kada je sa najaktivnijom omladinom išao na pohode van grada i tu se pokazao, tako da su ga izabrali za vrhovnoga komandanta njihove vojske. Vojska Gabija imala je veliko poverenje u njega, a bio je omiljen jer je velikodušno delio ratni plen. Kada je stekao veliko poverenje Sekst je poslao kurira do svoga oca da ga pita kako da pokori grad. Otac nije ništa odgovorio, nego je u vrtu svoje palate u tišini odsecao glave najviših makova. Sekst Tarkvinije je razumeo poruku, pa se u Gabiju okomio na najistaknutije ljude u gradu. Deo je ubio, deo proterao, a deo optužio za izdaju. Nakon toga Gabij je bez borbe isporučen Tarkviniju Oholom.
Po predanju Sibilske knjige je Tarkvinije Oholi kupio od kimske Sibile. Sibila mu je najpre ponudila devet knjiga, a kada je Tarkvinije odbio da plati koliko je traženo ona je zapalila tri knjige. Kada mu je drugi put došla ponovo je tražila istu cenu ali za šest knjiga. On je opet odbio, a ona je spalila još tri. Na kraju je Tarkvinije kupio preostale tri knjige Sibilskih proročanstava. Posle toga Rimljani ništa nisu čuvali bolje od tih knjiga. Konsultuju se po naređenju Senata u slučaju velikih nesreća i tada bi sibilski sveštenici tumačili rečenice iz Sibilskih knjiga i određivali bi šta treba preduzeti.
Lucije Tarkvinije Oholi je započeo gradnju Jupiterovoga hrama na Tarpejskoj steni. Za gradnju hrama unajmio je zanatlije iz cele Etrurije. Međutim i obični ljudi su morali da grade hram. Sibilske knjige su se kasnije čuvale u podrumu Jupiterovoga hrama. Tarkvinije je nakon gradnje hrama terao narod da gradi kanalizaciju i da obavlja druge javne radove za mizernu zaradu.
Prilikom opsedanja rutulijanskoga grada Ardeje došlo je do rasprave između kraljevih sinova i Lucija Tarkvinija Kolatina o tome čija žena je čestitija, pa su odlučili da to reše iznenadnom posetom. Kraljevske snahe su zatekli na zabavama, a Kolatinovu suprugu Lukreciju su zatekli kako vredno radi. Seksta Tarkvinija je prilikom te vizite obuzela strast za Lukrecijom, pa je nakon nekoliko dana otišao u Kolatiju bez znanja Lukrecijinoga supruga Lucija Tarkvinija Kolatina. Lukrecija ga je lepo dočekala i ugostila i ne sluteći njegove namere. Sekst Tarkvinije je silovao Lukreciju, a ona je pozvala svoga oca i supruga i zamolila ih da dođu sa poverljivim prijateljima. Došli su sa Publijem Valerijem Publikolom i Lucijem Junijem Brutom. Lukrecija im je ispričala šta se desilo i zatražila da je obavežu da će se osvetiti i nakon toga ona se ubila. Brut je predložio da sruše monarhiju, tj da svrgnu kralja i onda su se svi zakleli sa okrvavljenim bodežom izvađenim iz Lukrecijinoga tela da će učiniti sve da sruše Lucija Tarkvinija Ohologa.
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se
registrujete ili
ulogujeteBrut se zaklinje nad mrtvom Lukrecijom
Lukrecijino telo izloženo je na forumu i Brut je pridobio senatore. Sazvali su kurijatsku skupštinu 509. pre nove ere i na njoj su doneli odluku da zauvek proteraju Tarkvinija Ohologa i njegove sinove. Nakon toga na centurijatskoj skupštini su izabrali dva konzula. Bio je to kraj monarhije i početak Rimske republike. Kapije Rima su bile zaključane, a u Rimu je vojska bila spremna da brani novi poredak. Kralj je bezuspešno pokušao da se sa ratišta vrati u Rim. Brut je poslao pisma vojsci u kraljevom logoru, pa je i tu izbila pobuna protiv kralja. Vojska je odlučila da se povinuje odlukama donesenim u Rimu, pa je Tarkvinije Oholi pobegao u Etruriju. Lucije Junije Brut je zakletvom obavezao Rimljane da se nikad ne dozvoli obnova monarhije.
Tarkvinije Oholi se sklonio u Etruriji u Tarkviniju. Etrurci su nakon toga tražili od Rima da primi natrag svoga kralja samo da se obrati narodu i da se tek onda odluči o njemu, a kada Brut to nije prihvatio onda su tražili da se kralju i njegovim ljudima vrati oduzeti novac. Lucije Tarkvinije Kolatin je bio za to da se kralju vrati njegova imovina da se ne bi reklo da im je cilj bio opljačkati kralja, a sa druge strane ako ne vrate imovinu onda kralju daju izgovor za rat. Brut je bio protiv vraćanja imovine, a Senat je bio podeljen po tome pitanju, pa je tek kurijatska skupština mršavom većinom odlučila da se kralju vrati imovina. Kraljevi izaslanici su dobili priliku da ostanu u gradu pod izgovorom vraćanja novca. Oni su za to vreme potkupili dve patricijske porodice, Vitelije i Akvilije, koji su imali pet senatora. Viteliji su bili povezani sa Brutom, koji se oženio njihovom sestrom. Akviliji su bili sinovi Kolatinove sestre. Pridobili su dva Brutova sina. Zaverenici su se sastali kod Akvilijevih, a plan im je bio da ubiju konzule. Međutim Poplikola je otkrio zaveru, pa je Brut dao da se pogube zaverenici, uključujući i njegova dva sina.
Tarkvinije Oholi se sklonio u Kluzij kod svoga rođaka Larsa Porsene, koji je smatran najmoćnijim kraljem u Italiji. Lars Porsena je najpre tražio da Rim primi Tarkvinija, a kada mu nije udovoljeno on je 508. pre nove ere objavio rat Rimu. Za konzule su izabrani Publikola i Tit Lukrecije Tricipitin. Dok je Porsenina vojska ganjala jednu rimsku jedinicu došli su do zidina Rima. Publikola je izašao da pomogne jedinici koja se povlačila, ali tada su ranjena oba konzula. Horacije Koklo je tada spasio Rim, koji umalo da nije zauzet. Porsena je čvrsto opsedao Rim, pa je u Rimu zavladala glad. Opsada se nastavila, ali Lars Porsena je kasnije odustao od opsade zbog rimske odlučnosti.
Nakon Porsenina sporazuma sa Rimljanima Tarkvinije Oholi se sklonio kod svoga zeta Mamilija Oktavija u Tuskulu. Latini su zbog toga započeli rat sa Rimljanima, ali bili su poraženi u bici na Regilskom jezeru 498. pre nove ere. Prema Liviju Tarkvinije Oholi je bio ranjen u toj bici, ali tu informaciju pobija Dionizije. Prema Dioniziju bitka se odigrala 496/495. pre nove ere. Pošto su Latini bili poraženi pobegao je u Kumu kod Aristodema od Kume, gde je i umro.
Noviji istoričari smatraju da su analisti izmislili dosta priče o tome kako je okončala monarhija. Smatra se da su stereotipne priče o Tarkviniju Oholome kao o okrutnome tiraninu i o silovanju Lukrecije izmislili na bazi pada Pizistratida i sličnih priča iz grčeke istorije. Alfeldi smatra da je Rimska kraljevina pala kada je etrurski kralj Lars Porsena zauzeo Rim. Tarkvinije Oholi je po njemu pobegao iz Rima kod Latina. Tacit pominje u jednoj kratkoj rečenici da je Rim zadesila katastrofa kada se predao Porseni.