Rimljani su rašlje zvali lituus. Rimske legije kad su napadale na Galiju (današnja Francuska) i Nemačku imale su rašljare, koji su se bavili snadbevanjem vojske pitkom vodom. Rimski sveštenici upotrebljavaju visak. Nakon otkrivene zavere, protiv cara Flaviusa Valensa (4. vek) interesovalo ga je da sazna, sa koje mu strane preti opasnost. Taj zadatak poverio je sveštenicima, koji su sa viskom iznad abecede, dobili tri slova TEO. Car je naredio da se ubiju svi ljudi u njegovoj blizini, čije je ime počinjalo slovima TEO. Nije pomoglo, ipak ga je ubio Teodosije.
U srednjem veku se često spominje upotreba rašalja. U nemačkim spisima u 3. i 4., veku spominju se Wünschelrute i Wünschelrisz, što je naziv za rašlje. Godine 1430. u zapisu jednog istraživača spominje se rad sa rašljama na istraživanju ruda. Prvi rašljar koji se spominje imenom je sveštenik P. Bernhardus, koji je uspeo da pronađe ukradeno blago 1532. godine. Malo kasnije spominju se rašljari Caspar Brusch i Michael Barth, koji su bili na glasu sa svojim sposobnostima u Nemačkoj.