NAPREDNI TIP UDARAČKOG ORUŽJABuzdovan je tupo oružje, tip toljage ili palice kod koje se koristi masivna glava na jednom kraju drške da bi se ostvario težak i snažan udarac. Buzdovan se obično sastoji od čvrste i teške drvene držalje (kasnije ojačane metalom ili u potpunosti od metala), na koju se stavlja glava vrlo različitih oblika od kamena, bakra, bronze, gvožđa ili čelika.
Glava bojnog buzdovana može se dopuniti šiljcima, kukama ili izbočinama kako bi se njime lakše probijao oklop.
Dužina buzdovana može varirati u velikoj meri. Buzdovani pešadije su obično veoma dugački, čak i preko 1,5 metra, dok su buzdovani konjice nešto kraći da bi njima moglo da se zamahuje jednom rukom. Buzdovani su tako mogli da budu jednoručni i dvoručni, gde su dvoručni naravno bili masivniji i duži.
BUZDOVAN U PRAISTORIJIGosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se
registrujete ili
ulogujetePločasti kameni buzdovan iz starog Egipta, približno 3800. godina p.n.e. Buzdovani se prvi put pojavljuju u praistorijskom dobu, a dok kameni buzdovani svoju najveću primenu doživljavaju negde na prelazu iz kamenog u bronzano doba. Korišćeni su u nekim kulturama čak i u mezolitu (srednjem kamenom dobu), dok su neolitu (mlađem kamenom dobu) prisutni gotovo na svim geografskim širinama. Buzdovani su verovatno prva oružja konkretno pravljena isključivo za ratovanje, to jest za borbu i povređivanje drugih ljudskih bića, za razliku od ostalih praistorijskih oružja koja su istovremeno bila i svojevrsne alatke, bilo u svakodnevnom životu ili u lovu, ribolovu itd.
Prvi buzdovani bili su proste kamene glave vezane za drvenu držalju. Kasnije je kamenje specifično oblikovano tako da se olakša vezivanje sa drškom, tako što su bušene rupe ili urezi u kamenu u koje bi ulazilo drvo. Bušene glave buzdovana pojavljuju se krajem mezolita. Ovakve glave imale su središnju rupu za držalju. Bušenje rupe bio je veliki tehnološki napredak ali i izazov u društvima koja nisu znala za metale.
METODE BUŠENJA KAMENA Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se
registrujete ili
ulogujeteNa ovoj slici možemo videti tragove rotirajućeg
bušenja kamenaMnoge bušene glave buzdovana pokazuju znake rotirajućeg bušenja. Međutim, tačna metoda bušenja nije sasvim utvrđena. Najverovatnije je ipak da su korišćene priručne alatke sa lukom koji se uvrtao.
Britanski avanturista Vilfred Pauel koji je sredinom 19. veka obilazio domorodačke narode Nove Gvineje opisivao je i njihovo oružje i tehnike izrade. Po njemu, Maori su u to vreme koristili i pravili kamene bušene buzdovane, i to tako što bi sipali hladnu vodu na površinu zagrejanog kamena na vatri, što bi dovodilo do mikroskopskog pucanja kamena na maloj površini i dubini, i do razletanja komadića kamena. Jednom kada se obrazuje rupa na ovaj način ona se mogla glačati pomoću drugih metoda.