Golden Homolje Set za ispiranje zlata

Autor Tema: RATNE DVOKOLICE  (Pročitano 25104 puta)

Van mreže Zoki

  • Stariji član
  • ****
  • Poruke: 411
  • Ugled: +61/-0
RATNE DVOKOLICE
« poslato: 21.09.2014. 21:07 »
Dvokolice ili kočije su tip prevoznog sredstva kod kojih se koriste životinje (gotovo u svim istorijskim primerima je to bio konj) za vuču i ostvarivanje kretanja samog prevoznog sredstva—platforme i njegovih putnika (članova posade). Dvokolice su korišćene i u ratu i u mirnodopskim uslovima, za aktivnosti poput lova, sporta, ali i za običan prevoz kada je brzina bila bitnija od toga koliko se tereta može poneti.

Zaprežna kola sa volovima koje su pravili proto-inodevropljani kao i Sumerani 3000. godina p.n.e jesu preteče kasnije razvijenih dvokolica.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slika br.1— Crtež volovskih zaprežnih kola,
preteče dvokolica, iz oblasti stare Palestine

Puni razvijeni tip dvokolica, poput onih iz stare Grčke ili Rima bile su brze, lagane, sa dva točka, ne više od obične platforme na kojoj je stajao vozač a koje su vukla minimalno dva konja (često i dosta više) postavljenih jedan pored drugog.

Dvokolice kojima upravlja vozač (dvokoličar) korišćene su u starom svetu za ratovanje, tokom bronzanog i gvozdenog doba, i to je ona primena koja nas ovde interesuje. Pored toga ovakvo vozilo korišćeno je za prevoz putnika, u procesijama, igrama i trkama, sve dok nije zamenjeno drugim vozilima u vojne svrhe.

U starom Rimu i drugim mediteranskim zemljama bige su bile dvokolice sa dva konja, trige sa tri, a kvadrige sa četiri.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slika br.2—Pobednik rimskih trka dvokolica. Na slici vidimo
četiri upregnuta konja što znači da se radilo o trci kvadrigama

RAZVOJ RATNIH DVOKOLICA

Suštinski bitan izum koji je omogućio izradu lakih dvokolica koje vuku konji a koje bi se upotrebljavale u ratu bio je točak sa prečkama. Najranije dvokolice sa prečastim točkovima potiču iz 2000 godina p.n.e, a primena ovakvih dvokolica doživela je vrhunac oko 1300 godina p.n.e (u bici kod Kadeša na primer između egipatskih i hetskih vojski učestvovalo je nekoliko hiljada dvokolica!).

Dvokolice su izgubile vojni značaj u 4. veku p.n.e. ali su trke dvokolicama ostale popularne u Konstantinopolju sve do 6. veka nove ere.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slika br.3—Bitka kod Kadeša odigrala se 1279. godine p.n.e
između egipatske i hetske (maloazijske) vojske. U ratu je
učestvovalo nekoliko hiljada dvokolica. Najverovatnije je
završena pobedom Egipta jer njegove snage ostaju aktivne
u toj oblasti i kasnije.

DVOKOLICE PROTO-INDOEVROPLJANA

Najranije prave dvokolice pronađene na arheološkim lokalitetima jesu pogrebne dvokolice iz mesta Andronovo u današnjem Kazahstanu, a koje su napravljene 2000 godina p.n.e. Dvokolice su pripadale Sintaša-Petrovka proto-indoevropskoj kulturi. Ova kultura je naslednica ranije Jamna kulture u kojoj su pravljena jaka utvrđenja, vršena bronzana metalurgija u masovnom obimu, kao i pogrebni rituali poznati iz Rigvede i Aveste (indijski mitološko-filozofski spisi iz duboke starine). Pronađene pogrebne dvokolice imale su točkove sa prečkama.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slika br.4—Ostaci pogrebnih dvokolica iz
indoevropske kulture Andronovo, na
teritoriji današnjeg Kazahstana.

Andronovska kultura se tokom vekova proširila preko stepa od Urala do Tijen-Šana, baš kao i njeni nosioci, proto-indoevropljani, to jest tzv. “arijevci”.

Dvokolice imaju istaknutu ulogu u indo-iranskoj, kao i u hindu i persijskoj mitologiji, u kojima je veliki broj božanstava predstavljan u vidu dvokoličara.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slika br.5—Pogrebni ukop ratnika ili drugih bitnijih ljudi u
starim kulturama bio je raširena pojava u II i I milenijumu
p.n.e sve od centralne Evrope do Kine. Na slici vidimo ostatke
zakopanih tela ratnika i dva konja, kao i prepoznatljiv oblik
točkova dvokolica na koje je ratnik bio položen. Po tome se
može zaključiti da su dvokolice igrale krajnje bitnu ulogu u
životima ljudi tog doba širom Evroazije.

NAJSTARIJE RATNE DVOKOLICE

Najstariji dokaz o dvokoličnom ratovanju na starom Bliskom istoku nalazi se u tekstu Anita, iz starog Hetskog carstva (18. vek p.n.e) u kojem se spominju 40 dvokolica prilikom opsade grada Salativare. Heti su inače u to doba bili najpoznatiji narod po primeni ratnih dvokolica. Pisane instrukcije za pravljenje i primenu dvokolica u ratu postojale su među Hetima već u 15. veku p.n.e.

Heti su inače smislili novi tip dvokolica koji je imao lakše točkove, sa četiri prečke umesto osam, a koje su mogle da ponesu tri ratnika a ne samo dva. To je ostvareno tako što je točak stavljen na sredinu platforme a ne na zadnji kraj kako je to bio slučaj kod egipatskih dvokolica.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slike br.6 i 7— Hetske dvokolice. Heti su narod koji je bio
čuven po svojim dvokolicama. Uveli su tehnološke novine
pa su njihove dvokolice bile jače i izdržljivije i mogle da
ponesu više članova posade od recimo egipatskih koje su
korišćene u isto vreme. Na slikama vidimo da su točkovi
bili na sredini platforme a ne na kraju.

PREDNOSTI I MANE RATNIH DVOKOLICA

Dvokolice su bile skupo oružje rata, teške i podložne kvarovima i lomovima; međutim one su, u odnosu na tadašnju konjicu (nerazvijenu jer još nije izmišljeno sedlo niti uzengije) nudile stabilniju platformu za strelce. Dvokolice su takođe bile zgodnije strelcima jer su tada još uvek često bili korišćeni stari dugački lukovi (za razliku od kraćih kompozitnih). Dugačkim lukovima se vrlo teško rukuje sa konja. Dvokolica je takođe mogla da ponese znatno više strela od pojedinačnog jahača, pa čak i rezervne lukove ako je to potrebno strelcima u njima.

Međutim, dvokolice su posedovale i nekoliko mana, i to pre svega svoje dimenzije i zavisnost od ravnog terena. Njihova primena može se uporediti sa primenom tenka u savremenom dobu, osim što su dvokolice bile mnogo osetljivije i krhkije i tražile zaista ravan teren dok današnji tenkovi idu i preko prilično neravnog tla.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slike br.8 i 9—Gornja slika: hetske dvokolice sa tri
člana posade. Donja slika: persijske ratne dvokolice
sa sečivima na osovinama točkova.

TAKTIČKA PRIMENA DVOKOLICA NA RATIŠTU

Dvokolice nisu mogle da se iskoriste za iznenadne prepade jer su pravili isuviše buke krećući se svojim krutim točkovima po kamenu ili zemlji. Na samom ratištu dvokolice su bile ispred ostalih jedinica da ne bi remetile redove sopstvene vojske iz pozadine i njima se obično zadavao prvi udarac. Nakon njih bi išla pešadija da iskoristi nastalu gužvu i poremećeni bojni poredak neprijatelja, otprilike onako kako pešadija u savremeno doba ide iza oklopnih vozila.

Ovakva taktika je bila efikasna protiv gusto zbijenih redova kopljanika jer je omogućavala stvaranje procepa u redovima koji se inače teško napadaju zbog svoje kompaktnosti.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slike br.10 i 11—Gornja slika: asirske ratne dvokolice
sa tri člana posade. Donja slika. Indijske ratne
dvokolice sa četiri upregnuta konja.


Sekundarna uloga dvokolica bila je da gone i raštrkaju neprijatelje u slučaju kada je pobeda već izvojevana.

Dvokolice su nosile vozača i jednog strelca koji bi, nakon trošenja svih strela, uzimao koplje u ruke, za probadanje, ili kratka koplja za bacanje. Videli smo međutim da su Heti imali i po dvojicu strelaca/kopljanika na dvokolicama, dok su na primer Persijanci (u nešto kasnijem dobu) i svoje zapovednike vojski prevozili u dvokolicama, što im je omogućavao bolji pregled situacije na terenu.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Slike br.12 i 13—Gornja slika: persijske zapovedne dvokolice
koje su prevozile zapovednika vojske po terenu, čime je on
brzo i efikasno mogao da nadzire situaciju i izdaje naređenja.
Donja slika: britonske (keltske) dvokolice iz bronzanog perioda Evrope.



Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.