Pompeja (lat. Pompeii, ital. Pompeï) je antički grad koji se nalazio na jugu Apeninskog poluostrva, jugoistočno od današnjeg Napulja u Italiji. Pompeja je osnovana u 6. veku p. n. e. U svojoj istoriji, koja je trajala oko 700 godina, u Pompeji su živeli Samniti, Grci, Etrurci i Rimljani. Rimljani su kolonizovali Pompeju 80. p. n. e. Grad je potpuno uništen u erupciji vulkana Vezuv 24. avgusta 79. godine. Skupa sa Pompejom uništeni su Herkulaneum i Stabia (danas Kastelmare di Stabija). Grad je prekrio debeli sloj vulkanske prašine.
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se
registrujete ili
ulogujeteArheološka istraživanja su otpočela u 18. veku kada je grad ponovo otkriven. Iskopan je veći deo grada, uključujući forume, hramove, pozorišta, kupatila i veliki broj kuća. Ovo otkriće je u Evropi dovelo do kulturnog šoka. Pronađeni primeri erotske umetnosti preokrenuli su poglede na rimsku umetnost i antičku kulturu. Vulkanski pepeo koji je zatrpao gradove omogućio nam je upoznati izgled starorimskog grada srednje veličine i život njegovih stanovnika. U vezi sa nađenom erotskom umetnošću pojavila su se mišljenja o „Božjoj kazni“ koja je poslana na Pompeju. Na osnovu današnjeg znanja, Pompeja se nikako nije razlikovala od ostalih gradova u Rimskom carstvu.
Grad je osnovalo pleme Oska u 7. veku p. n. e. na ušću reke Sarno koje je u to doba bilo pristanište moreplovaca Grka i Feničana. U početku je grad bio pod grčkim uticajem, a 525. – 474. p. n. e. pod uticajem Etruraca. Cela teritorija je bila u 5. veku p. n. e pod Samitima, da bi od 310. p. n. e. grad bio pod uticajem Rima.
Pompeja se uključila u pobunu gradova Kampanije protiv Rima, ali je Lucije Kornelije Sula 89. p. n. e. ugušio ustanak. Pompeja je postala kolonija i izgubila je prava koja je imala. Ostala je i dalje trgovački grad i važnan saobraćajni čvor.
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se
registrujete ili
ulogujetePoslednji dan PonpejeStanovnici Pompeje su bili u uverenju da je Vezuv ugašen vulkan i nisu pridavali značaja signalima koji su ih upozoravali na njegovu aktivnost. Bili su navikli na sitne potrese i izlazak plinova iz Vezuva. Početkom jula 79. godine usahli su svi bunari u gradu, ali upozorenje još uvek nije bilo dovoljno snažno. Ceo stari Rim je bio zapanjen kada je 24. avgusta došlo do katastrofalne vulkanske erupcije koja je zatrpala grad i zaklonila Sunce u podne. Dogodilo se da je to bio dan posvećen rimskom bogu vatre Vulkanu. Jedan od očevidaca ove erupcije bio je Plinije Mlađi, koji je ovaj događaj opisao u pismu Tacitu. Po njegovim rečima, do erupcije je došlo oko podneva. Iz Vezuva je suknuo visoki plamen, a posle crni i veliki oblak koji je imao oblik šišarke i pokrio je Sunce i dan promenio u noć. Na Pompeju je padalo veliko kamenje koje je rušilo zgrade. Stanovnike je ugušio otrovni plin koji je dolazio sa erupcijom (na osnovu današnjih istraživanja smatra se da se radi o 10.000 osoba). Erupcija je trajala 3 dana i grad je pokrio pepeo u visini od 6 metara. Uništeni su još gradovi Herkulaneum i Stabia.
„Oblak“ o kojem je Plinije Mlađi pisao danas je poznat kao piroklastični oblak koji se sastoji iz pregrejanih plinova, pepela i kamenja koji izviru iz vulkana. On ujedno opisuje da je erupcija bila praćena zemljotresom i da je postojalo veliko talasanje mora, što je danas poznato kao „cunami“.
Njegov stric, Plinije Stariji, hteo je da prati događaje iz broda, ali je svoju znatiželju platio životom i nađen je mrtav na plaži u Stabiji. Verovatno se tamo ugušio.
Izgubljena šesnaest vekovaDubok sloj pepela pokrio je dva grada u podnožju vulkana i njihova imena su bila zaboravljena. Herkulaneum je bio otkriven 1738. godine, Pompeja 1748. godine. Od toga doba izvršeni su veliki arheološki radovi i otkriveno je mnogo zgrada sa zidnim slikama. Za položaj grada se znalo još 1599. godine, ali je trebalo još 150 godina da započnu arheološka istraživanja. Godine 1860. u istraživanje se uključio Đuzepe Fjoreli.
U vreme prvih iskopavanja nađene su šupljine u sloju pepela koje su sadržale ljudske ostatke. Đuzepe Fjoreli je došao na ideju da ove šupljine ispuni gipsom i tako je dobijena verni otisak Pompejaca koji nisu stigli da pobegnu od smrtonosne opasnosti.
Njihovi izrazi svedoče o iznenađenju koje se jasno vidi na licima i pogledi na ove odlivke su jako šokantni.
Spekuliše se da je Fontana otkrio neke od erotskih fresaka i da je ove freske sakrio od javnosti. To su kasnije otkrili i potvrdili arheolozi koji su nastavili istraživanja.
Forum, terme, mnoge kuće i vile otkrivene su u iznenađujuće očuvanom stanju, a u blizini grada je otkriven i hotel. Pompeja je grad čija topografija nije promenjana i ovde možemo videti kako je nekada izgledalo. Ulice su bile ravne i stvarale su ortogonalnu mrežu. Bile su popločane kamenim podovima. Sa obe strane su bile prodavnice.
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se
registrujete ili
ulogujeteJedan od glavnih pravaca savremenog istraživanja je istraživanje zgrada koje su rekonstruisane pre zamljotresa (verovatno posle zemljotresa 62. godine). Neke od starih fresaka bile su pokrivene novim i arheolozi su zahvaljujući savremenim tehnikama nastojali da otkriju detalje o ovim slikama. Razlog zbog kojih su zgrade popravljane bili su učestali potresi pre glavne erupcije. Utvrđeno je da je pre 79. godine oblast bila već pogođena prirodnim kastastrofama. U sloju podnožja lave bila su nađena tri sloja sedimanata u kojima su nađene kosti životinja, delovi keramike i otisci cveća. Pomoću radiokarbonske metode naučnici su prvi sloj datirali u 8. vek p. n. e. približno u doba osnivanja grada. Ostala dva sloja su jasno odeljeni obrađenom zemljom i kamenim ulicama. Njihovo se doba datira u 4. i 2. vek p. n. e. Geolozi su se trudili da pomoću magnetnih karakteristika kamenja odrede toplotu piroklastičnog oblaka koji je zatrpao grad, jer ako je materijal zagrejan na neku određenu toplotu može se promeniti ili poništiti magnetno polje. Pokazalo se da je oblak imao temperaturu od 850°C, na nekim mestima je bilo 240°C ili 180°C.
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se
registrujete ili
ulogujeteSvakodnevno nam grad nudi pogled na 1. vek. U to doba je Pompeja bio veoma živ grad i tu možemo naći i najsitnije detalje iz života grada. Na primer, na podu jedne kuće se nalazi natpis Slave lucru („Dobrodošlica novcu“) što je primer duhovitosti. U ovoj kući je stanovao neki „Numian“ i njegovo je ime značilo „novac“. U doba erupcije grad je imao 20.000 stanovnika. Ova oblast je služila Rimljanima za rekreaciju. Ovde se nalaze pijaca, mlin, mali restorani... Godine 2002. godine otkriveno je da je pristanište bilo nastanjeno i da su tu ljudi živeli na kanalima, kao kasnije u Veneciji. Ova istraživanja su na početku i treba još da donesu jasnije rezultate.