Otmica Sabinjanki
Ova legenda pokazuje kako ljubav može da spreči rat i krvoproliće.
Romulov grad bio je nov i u njega su se slivali ljudi koji su ostali bez svojih porodica ili kuća. Nedostajale su im žene sa kojima bio zasnovali porodicu i tako osigurali budućnost grada.
Kako je Romul rešio ovaj problem govori sledeća priča.
Stanovnici tek osnovanog Rima bili su većinom muškarci. Bez žena koje će roditi novo potomstvo grad se nije mogao razvijati i rasti. Zato Romul odluči da do žena dođe lukavstvom.
Rimljani prirede veliku svečanost i kao goste pozovu susedna plemena, među kojima su se naročito isticali Sabinjani. Usred svečanosti, kad je veselje bilo na vrhuncu, a oprez gostiju najmanji, skoče Rimljani na dati znak, svadaju Sabinjane i otmu
njihove kćeri.
Ojađeni takvim postupkom svojih domaćina, Sabinjani objave rat Rimu. Rat je trajao neko vreme, i upravo kad su se obe vojske susrele pre odlučujuće bitke, Sabinjanke, od kojih su mnoge na rukama nosile tek rođenu decu, bace se pred uperena koplja i mačeve svojih novih muževa s jedne i barće i očeva sa druge strane i tako spreče krvoproliće.
„Naši muževi nas cene“, govorile su, „i postupaju sa nama kako se dolikuje. Evo, i decu smo im rodile. Mi smo im oprostile, oprostite i vi, očevi, svojim novim zetovima!“
Tako i učine. Sklope mir, Sabinjani se nasele u Rimu, a njihov kralj Tit Tacije bude do svoje smrti Romulov suvladar.