Grb Sankovića verovatno je među najzagonetnijim i najneobičnijim u našoj heraldici. Njihov heraldički simvola poznat je na osnovu pečata, a najstariji primer njihovog neobičnog heraldičkog znaka nacrtan je na povelji Sanka Miletinovića iz 1369. g.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Rekonstrukcija grba Sankovića

Na pečatima Sankovića sinova Bjeljaka i Radiča pojavljuje se takođe ovaj simvol. Aleksa Ivić smatra da je znak Sankovića u stvari sitilizovana kotva. A. Solovjev navodi da je na pečatu župana Bjeljaka Sankovića štit sa kosom trakom i kotvom, ali je očigledno da je on pogrešno protumačio fotografiju koju donosi Ivić.

To se može videti i na novoj fotografiji pečata Bjeljaka Sankovića koju objavljuje Pavao Anđelić. On smatra da je znak Sankovića monogram reči Hum (HLЬMЬ), mada bi teško bilo pretpostaviti da srednjovekovni plemići u svojim pečatima donose monogram zemlje, a ne svog ličnog ili porodičnog imena.

Zanimljivo je mišljenje Petra Ž. Petrovića da znak na pečatima Sankovića predstavlja stilizovani motiv ljudskog lica sa istaknutim očima. Ovaj znak ima izraženu zaštitnu magijsku simvoliku i vrlo je čest u narodnoj umetnosti, graditeljstvu, pa i na stećcima. Na vezu sa narodnim graditeljstvom upućuje i Ćiro Truhelka, koji poreklo heraldičkog simvola Sankovića vidi u one dvije kuke, što ih unakrst na zabatu slovjenske kuće često viđamo kao ukras krova, čija je finkcija takođe mogla biti apotropejska. Moguće je da je povezivanje znaka Sankovića sa simvolom očiju blizu istini, pošto je verovanje u univerzalno magijsko svojstvo ovog motiva moglo da ga učini pogodnim za isticanje na grbu.

S druge strane poreklo zagonetnog simvola Sankovića možda leži u nekom, sada već zaboravljenom, predmetu. U zapadnoevropskoj heraldici znak, upadljivo sličan grbu Sankovića, predstavlja stilizovanu klupu za štavljenje kože. Na pečatima vojvode Radiča Sankovića iz 1391. g. i 1399. g. simvol se javlja izolovano, u centru pečata, bez pratećih heraldičkih elemenata. Predstava na pečatu župana Bjeljaka Sankovića iz 1391. g. pokazuje da je ipak reč o grbu, pošto se simvol pojavljuje na štitu. Iznad štita vidi se kaiš (ili konopac) kojim se štit veša o klin.

U ilirskim grbovnicima nema grba Sankovića, ali se zato pojavljuje grb porodice Bogopanković, čiji su Sankovići ogranak. Autori ilirske heraldike često su izdvajali pojedine ogranke porodica i prikazivali ih zasebno, dok neke čuvene porodice nisu spominjali, ili su navodili samo poneku od njihovih bočnih grana. Moguće je da je razlog ovome, u nekim slučajevima, bila želja da se prikaže što više velikaških porodica. Tako se recimo, pojavljuju Kotromanići, ali i Tvrtkovići, pa i neki drugi ogranci ove porodice. Grb Bogopankovića kod Korenić-Neorića, sa polumesecima i ljiljanima verovatno je izmišljen i ni u jednom detalju se ne poklapa sa grbom na pečatima porodice Sanković.

Naša rekonstrukcija grba zasnovana je na predstavi sa pečata Bjeljaka Sankovića iz 1391. godine. Boje grba nisu se mogle pouzdano utvrditi, ali bi se moglo pretpostaviti da su to crvena i srebrna, kao uostalom na velikoj većini grbova srpske vlastele.