Forum Arheo amatera Srbije

Karte, priče, zapisi, običaji... => Heraldika => Temu započeo: Aleksandar 21.09.2012. 01:25

Naslov: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 21.09.2012. 01:25
Heraldika se javila u jedanaestom veku, u vreme krstaških ratova (1096 - 1270), koji su imali jake i različite uticaje i posledice na zapadnu Evropu, a u ovoj temi je posebno začajno da je istočna kultura naročito uticala baš na ovu oblast, preko usmene i pismene literature i nove simbolike: krilati lavovi, zmajevi, džinovi, monstrumi, legendarne i mitološke figure koje su se našle u heraldici zapadne Evrope.
Ovaj istočni uticaj je u početku stvorio priličnu zbrku jer se pored postojećih simbola i figura, sa određenim heraldičkim značenjima, naglo pojavilo i mnogo novih simbola i figura sa novim značenjima ili su zamenjivali prethodne figure.

Zabeleženo je da je već kod drugog krstaškog pohoda (1147) francuski kralj Ludvig VII insistirao na sređivanju heraldičkih pravila koja su se postepeno regulisala, negde ranije, a negde kasnije. Ali se pouzdano zna da je nemački kralj Fridrih Barbarosa (1152 - 1190), kada je krenuo da osvaja sveta mesta (1189), imao uzorno sređena heraldička pravila, što se smatra za početak prave heraldike.

Vojna organizacija zapadne Evrope, naročito u periodu krstaških ratova, najviše je doprinela razvoju heraldike preko mnogobrojnih znakova, figura i simbola, koje su ustanovljavale vojne jedinice kako bi se razlikovale i raspoznavale, naročito u bitkama, kada je dolazilo do međusobnog mešanja krstaških i neprijateljskih vojnika.

Vojni turniri, koji su uvedeni između 1150. i 1160. godine, a smatra se da ih je uveo Fridrih Barbarosa, prvo u Nemačkoj (zatim su se raširili po celoj zapadnoj Evropi, gde su vitezovi prikazivali svoja junaštva i vojne veštine) bili su rasadnici heraldike. Učesnici su bili potpuno prekriveni oklopima tako da se nisu mogli prepoznati, pa je heraldičko obeležavanje imalo presudan uticaj. Naročito se ogledalo na štitovima, koji su predstavljali jedan od najvažnijih delova oružja. Figure na štitovima su lično obeležje viteza i protivnik nije imao pravo da ga prisvoji ili se bori za njega. Grbovi su sastavni deo oružja i odatle potiče njihov vojni karakter i poreklo.

Počeci heraldike su se u početku svodili samo na opisivanje grbova, zatim se pojavljuje značajan tekst o heraldici, koji je napisao Konrad fon Mure (oko 1240), a za prvog heraldičkog naučnika smatra se Bertolo de Sassoferrato (oko 1350). Prva heraldička pravila je ustanovio Clement Prinsault u triktatu od 1416, a pravila za sastavljanje elemenata u grbovima (blazoniranje) je ustanovio Claude-Francois Menestrier (oko 1650). Vreme do kraja XV veka se naziva Period žive heraldike sa strogom primenom heraldičkih pravila, a vreme od XVI do XIX veka Period mrtve heraldike gde se često odstupa od pravila ili se ustanovljavaju novi principi.

SIMBOLIZAM U HERALDICI

Izvestan broj poznavalaca heraldike ne nalazi nikakvu posebnu simboliku ili tajna značenja u moru grbova koji su nastali tokom ljudske istorije. Naime, oni smatraju da grb sa svim svojim pratećim elementima (kresta, venac, čuvari štita itd), ne predstavlja ništa drugo do onoga što je prvobitni nosilac i želeo da prikaže i pokaže. Nikakva tajna značenja ili poruke zakopane u plaštu ili prikazane na štitu, već samo ono što je bilo bitno za vlasnika grba ili amigera u tom trenutku.

S druge strane, mnogo je veći broj onih koji smatraju da je i heraldika poput drugih hermetičkih nauka, zapravo pravo vrelo simbola i tajnih značenja. Ovoj grupi naginjem i sam, jer smatram da je heraldika samim tim što je nauka koja proučava tj. dešifruje grbove, posvećena otkrivanju upravo onog nevidljivog aspekta koji nam izmiče dok posmatramo neku grbovnu predstavu. Jedno je ono što vidimo svojim fizičkim očima, tj. ono što grb želi da predstavi: neku ličnost i njegovu identifikaciju kroz dela i slike prikazane na grbu; a drugo je ono što nam taj grb govori kroz simboliku elemenata koji su upotrebljeni i prikazani u njemu. Tačno se zna, na primer, šta koja životinja ili zver koja je predstavljena u grbu inače znače, lav je očigledan simbol veličanstvenosti, dostojanstva, snage, pravde, vojne moći i neustrašivosti, on je neprijatelj kojeg se treba bojati, i u svojoj ulozi kralja životinja, primer zemaljske, tj. prolazne, suverenosti. Prema tome iluzorno je i pomisliti da bi neka osoba koja u sebi ne prepoznaje ove vrednosti i poželela da istakne ovakav simbol u svom grbu, jer ne zaboravimo da grb reprezentuje identitet armigera iako se iole pridržavamo heraldičkih pravila onda ovako nešto ne možemo prenebreći. Grb nije samo puka slika ili ukras, mada ga nažalost tako mnogi ljudi doživljavaju, već ima jedno mnogo dublje i, naravno, skriveno značenje. Svaki element istaknut u grbu je priča za sebe, kako je nastao, zašto je baš on upotrebljen, šta bi trebalo da asocira. Možda je baš ovo zadnje i odgovor na postavljenu temu, grb zaista ne treba da krije, već da pokazuje, to jest asocira na nešto što je bitno njegovom nosiocu, a što je, pak, možda poznato samo njemu i njegovim naslednicima, a to je upravo ono što grb treba da predstavlja - porodičnu istoriju i rodoslov. Nekada se osnovno značenje i zaboravi, bilo zbog toga što je grb nasdtao u davna vremena, ili je, pak, neki događaj uslovio da se tradicija prekine a simbolika zaboravi (kao što je bio običaj u našoj istoriji, mnoštvo događaja su onemogućavali kontinuitet tradicije i nesmetano prenošenje anegdota i porodičnih sećanja).

Heraldika je u svojoj sadašnjoj formi nastala početkom XII veka, ali mnogi njeni elementi i simboli su razvijeni još u drevno doba istorije ljudske civilizacije, njihovo poreklo seže u mitološko doba Egipćana, Grka, Rimljana, Kelta, Slovena i drugih starih kultura, bezbrojnih da bi smo ih ovde pomenuli. Zatim, tu dolaze u obzir i mnogobrojni simboli poreklom iz krstaških ratova i vojnog i civilnog života toga doba: trgovačke oznake, umetnički amblemi, predstave lova i poljoprivrede. Postoje simboli koji bi trebalo da poput svojevrsnih heraldičkih anagrama ili rebusa prikriju nosiočevo ime: riba (fish na engleskom) za Fišerove (Fisher) itd., to su tzv. conting/allusive arms - grbovi koji treba da aludiraju na nešto. Viteški turniri su uneli u heraldiku masu simbola i oznaka koje su se nosile u to doba veličanstvenih ceremonija i parada, a uspešno ratovanje je donelo mnoštvo dekoracije i insignija na grbove svojih nosilaca. Svako doba je dalo svoj doprinos razvoju heraldike ostavljajući prepoznatljiv pečat vremena na grbovima ljudi koji su živeli u tim periodima.

Simbolizam se čvrsto spleo sa istorijom i dnevnim životom naše rase u poslednjih osam vekova. Grbovi su bili uveliko u upotrebi mnogo ranije pre nego što su se prezimena ljudi ustalila i može se primetiti da su prezimena sama po sebi svojevrsni simboli, dok su prvobitna pisma i azbuke bila ništa drugo do sistemi utvrđenih simbola.

Sve simbole možemo podeliti u dve grupe:
a) Živi simboli, tj. živa bića (životinje, ptice, zveri i slično) prikazani u grbovima i
b) Neživi simboli, tj. predmeti i stvari, u koje spadaju: heraldičke boje i metali, heraldičke linije razdvajanja, osnovne i izvedene heraldičke figure, kao i razni drugi elementi, koji su nežive prirode.

Neki od tih simbola su:

Živi simboli

Lav - neustrašivost, dostojanstvo, kraljevska veličanstvenost;
Tigar - junaštvo i hrabrost u boju, neko čiji će bes biti smrtonosan ako se uznemiri;
Medved - neustrašivost u zaštiti potomstva;
Vuk - označava hrabre i tvrdoglave koji na kraju uspeju u svojim naporima, one koje je opasno izazivati;
Nosorog - veliki bes kada je izazvan;
Slon - hrabrost i snaga;
Leopard - divlji i neustrašivi ratnik;
Panter - kao što lav označava hrabrog čoveka, tako panter može da predstavlja prelepu ženu, koja je, iako neustrašiva, nežna i puna ljubavi za svoje potomstvo, i braniće ih do smrti;
Konj - spremnost za sve vrste podviga za kralja i otadžbinu;
Bik - junaštvo i velikodušnost;
Vepar - strašan borac kada je u poteri, koji prestaje da se bori tek kada smrt nastupi, pa se prema tome može smatrati prikladnim amblemom ratnika;
Koza - amblem vojnika koji osvaja pobedu pre primenom politike nego ratnih veština;
Jagnje - nežnost i trpljenje pod patnjom;
Ovan - autoritet;
Zečevi - neko ko uživa u mirnom i povučenom životu;
Veverica - povučeni život u prirodi;
Jež - štedljiv, oprezan čovek;
Dabar - vrednoća i istrajnost;
Lisica - neko ko će iskoristiti do krajnosti svoju pronicljivost, oštroumnost ili mudrost u svoju korist i odbranu;
Lovački pas (mastif, talbot) - hrabrost, budnost i vernost;
Mačka ili planinska Mačka (Puma) - sloboda, budnost, pronicljivost i hrabrost;
Kamila - poslušnost, strpljenje i neumorna upornost;
Pčela - dobro vođenje poslova;
Mrav - simbolizuje čoveka vrednog, mudrog i štedljivog;
Pauk - mudrost, rad i racionalnost u svim poslovima;
Skakavac - mudrost i plemenitost;
Dvoglavi Orao i Orao - označava čoveka od akcije, preokupiranog uzvišenim ciljevima i važnim poslovima, duhovitog, nadarenog, bistrog rasuđivanja i razboritog u dvosmislenim stvarima;
Soko - neko ko je uporan u ostvarenju svojih želja;
Sova - neko ko je budan i oštrog uma;
Paun - lepota i ponosno držanje;
Pelikan - posvećenost i požrtvanost;
Roda - amblem zahvalnog čoveka, deteta svojim roditeljima;
Labud - ljubitelj poezije i harmonije;
Petao - hrabrost, uvek spreman za boj, za borbu do smrti;
Golubica - ljubav i mir;
Gavran - neko ko je, nasledivši malo od svojih predaka, zahvaljujući proviđenju postao tvorac svoje sreće ili neko izdržljive prirode;
Delfin - milosrđe i nežna privrženost deci;
Kornjača - neranjivost na napade;
Jednorog - izuzetna hrabrost;
Grifon* - obuhvata skup osobina izuzetnog vojnika čija je velikodušnost takve prirode da izaziva mnoge opasnosti, pa čak i samu smrt, samo da ne dopadne zarobljeništva;
Zmaj - nemilosrdni branilac blaga;
Sfinga - sveznanje i tajnovitost;
Pegaz** - naglašena aktivnost i energija uma koja može doneti slavu;
Sirena - elokvencija;
Kentaur*** - za one koji su najbolji u svom domenu;
Feniks - uskrsnuće;
Jelen - politika, mir i harmonija;
Ljudska glava - čast;
Ruka - vera, iskrenost i pravednost;
Noga - snaga, stabilnost i brzina;
Lobanja - smrtnost;
Oko, oči - dalekovidost (posebno se odnosi na ljude u vlasti;

* Mitska životinja nastala u starom Vavilonu, glava orla, telo lava, krila i rep zmaja.
** Mitska životinja, nastala u staroj Grčkoj, krilati konj, poznat kao simbol pesničke inspiracije.
*** Mitska životinja, nastala u staroj Grčkoj, glava i torzo čoveka, a telo i udovi konja.

Neživi simboli:

Boje i metali

Crna - postojanost, ponekad i tugu, bol;
Plava - vernost i istinu;
Crvena - vojnička hrabrost i velikodušnost;
Zelena - nada, radost i ponekad vernost u ljubavi;
Purpurna - kraljevska veličanstvenost, suverenost i pravda;
Boja kestena - ambicija;
Boja krvi - pobednik u boju;
Zlato - darežljivost;
Srebro - mir i spokoj;


Heraldičke linije razdvajanja

Nebulee - voda ili more;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Engrailed - zemlja ili Zemlja;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Indented - vatra;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Dancette - voda;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ragulee - teškoće koje su savladane;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Embattled - vatra ili zidovi utvrđenja ili grada;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete



Heraldičke figure

Glava štita - vlast i autoritet;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Krst - zaštita;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Pojas - vojnički kaiš ili počast;

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Privez - odbrana i zaštita itd.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Konstantin 16.10.2012. 18:47
GRB

Grb je posebna figura ili simbolično oblikovanje, beleg, amblem tj. nasledni nepromenjeni, postojan znak, sastavljen po heraldičkim pravilima.
Grb je jedan od prvih znakova nekih opština, privrednih ili društvenih organizacija. Određeno lice, porodica, narod ili država, organizacije ili slično, nastojali su svoj zajednički interes da označavaju jednim opštim znakom. S vremenom i sa dužinom upotrebe taj znak se pajavio u grbovima.
Postojanost i naslednost su važne karakteristike grbova. Međutim. i postojanost i naslednost su relativni, budući da su se neki stalni grbovi menjali, što je zavisilo od osvajanja, ženidbevih veza, od umiranja i sl.



PODELA GRBOVA

Grbove možemo podeliti na različite načine zavisno od primene. Ipak najčešći slučaj je da se dele po staleškoj pripadiosti u feudalnom društvu. Tako imamo:

1. Grbove feudalnog plemstva
2. Grbove crkvenog plemstva
3. Grbovi gradskog patricijata

Grbove možemo podeliti, pored ostalog po tome kome pripadaju tj, po opštoj pripadnosti, pa imamo:

1. Poradične privatne grbove
2. Grbove društvenih organizacija


Po teritorijalnoj pripadnosti grbove delimo na:

1.Gradske grbove
2. Provincijske ili pokrajinske
3. Državne grbove
4. Zemaljske grbove


Postoji podela grbova po tome o čemu govore amblemi (likovi) u grbu:

1. Iskazni grbovi
2.Neiskazni grbovi


Nadalje postoji podela grbova po mestu na kojem su postavljeni, kao i gde su postavljeni:

1. Numizmatički (na novcu)
2. Sfragistički (na pečatima)
3. Grbovi znamenja
4. Grbovi u grbovnicima
5. Arhitektonski grbovi


DELOVI GRBA

Potpuni grb ima ove sastavne delove:

1 štit
2. šlem (kacigu)
3. nakit ili ukras
4. plašteve
5. znakove čina i dostojanstva


Ovo su elementi koji su postavljeni nad štitom pa su obavezni delovi grba. Pored njih postoje i likovi koji okružuju grb i nisu njegovi sastavni delovi:

1. čuvari grba
2. zastori
3. redovi
4. gesla i ratni poklici
5. zastave

Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Konstantin 16.10.2012. 20:13
O delovima grba

štit

Štit je simbol vojnog porekla. On je osnovni i prvi element grba. On je u stvari deo oružja na kojem je bilo glavno heraldičko obeležje i feudalna pripadnost. U početku su štitovi sačinjavali potpuni grb. Bili su vrlo jednostavni, u jednoj boji i sa malo figura, a kasnije se povećavao broj različitih elemenata u grbu i oko njega. Štitove uglavnom delimo na: 1.trouglasti ili varjaški, 2.ovalni ili italijanski, 3.kvadratni ili španski, 4.četvoraugaoni ili francuski, 5.odsečeni ili nemački.

FIGURE U ŠTITU

U štitu mogu biti dve osnovne vrste likova (simbola) a to:
1. geometrijska deoba
2.prirodni likovi (simboli)



1. Geometrijske deobe štita

Vodoravno razdeljen štit podjednako je razdeljen vodoravnom linijom u dva dela. Ako je deobena linija pomaknuta u gornjem delu tada se gornji deo zove glava štita. Ako je deobena linija pomaknuta prema donjem delu tada dobijamo podnožje štita. Dve vodoravne linije kaje dele štit zovu se greda ili pojas. Ako širinom štita prolaze tri vodaravne linije tada dobijamo trorazdenjen štit sa četiri mesta.

Uspravno razdeljen štit je ako linija koja ga deli prolazi uspravno sredinom štita. Tako razdeljen štit zove se raskoljen štit.

Koso razdeljen štit je ako kosa linija ide od gornjeg desnog ugla na levi donji ugao, ili što je ređe od gornjeg leevog na donji desni.

Kvadriranje ili četvorenje dobijamo spajanjem uspravne i vodoravne deobe u štitu.

Glavni kolac nastaje spajanjem vrha štita i kolca, a spajanjem grede i kolca nastaje krst.

Rog nastaje spajanjem kosih i levokosih greda u štitu. Ako rog doseže do polovine štita zove se sniženi rog.

 
2. Prirodni likovi (simboli)

1. živi simboli
2. elementi i nebeske pojave
3. mitološka bića
4.umetnički simboli

1. Živi simboli

– ljudski simboli
- četveronožne životinje
-ptice
-ribe
- mekušci
-biljke

2. Elementi i nebeske pojave


U grbovima se često pojavljuju elementi i nebeske pojave: sunce, mesec, zvezde, komete, tresak groma, plamen, strela, duga, oblak, trobreg, šiljasti breg, voda, more, vulkan, reka, jezero, ostrvo i dolina.

3. Mitološka bića

a)božanstva iz antičke mitologije (Bako, Dijana, Eskulap, Jupiter, Mars, Merkur, Minerva itd.)

b)mitološke životinje najbrojnije su u heraldici. Najčešće su: dvoglavi orao, Bazilisk, meduzina glava, Feniks, Grifon, Hidra, Sfinga, Jednorog, Lav, Panter, Pegaz, Riba, Daždevnjak, Sirena, Zmaj.


4. Umetnički simboli

U takve simbole u heraldici spadaju svi predmeti koje je izradila ljudska ruka. Njihov broj je veoma velik. Navodimo samo one koje se češće pojavljuju kao heraldički likovi u grbovima a mogu se svrstati u skupine:
- kućni predmeti
- odevni predmeti
- oruđe
- oružje
- muzika
- igre
- simboli svetovne i crkvene vlasti
- građevine
-brodovi
-slova i reči
-kućni znakovi
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Konstantin 16.10.2012. 20:50
ŠLEM-KACIGA

Kaciga sa nakitom (ukrasom) je sastavni deo potpunog grba. Grb je heraldički potpun onda ako se na kacigi-šlemu nalazi ukras ili nakit, a sa strane šlema vise plaštevi. Najznačajniji tipovi šlema su:
1. "kablasti" (poput kabla)
2. turnirski
3. "šlem na kopču"


Kablasti šlem se javlja u grbovima do polovine XIV veka. Turnirski je nastao prilagođavanjem kablastog za konjičku borbu na turnirima.

Turnirski šlem je elegantniji od kablastog, jer je niži, a njegov donji izbočeni deo onemogućuje protivniku da kroz prorez zabode koplje u glavu na kojoj se nalazi. Upotrebljava se do kraja XV veka.

Šlema na kopču je kombinacija kablastog i turnirskog. Viši je od turnirskog a niži od kablastog. Prorez za oči ratnka na njemu je vrlo širok i ima niz rešetaka za kopču. Upotrebljava se do kraja 19. veka.

Šlem je uvek nad štitom. U jednom grbu može biti više šlemova (dva, tri) na koje su stavljeni plaštevi.

 
NAKIT ILI UKRAS

Nakiz ili ukras je sastavljen od različitih prirodnih simbola. To mogu biti simboli koji su već u štitu grba ili sasvim drugi. Ako se na vrhu šlema ne ponavlja kao ukras simbol iz štita, najčešće se kao ukras javljaju:

- grane, odnosno stabla
- raznovrsna pera, pojedinačno ili u većem broju kao perjanice
- šeširi različitih oblika (šiljasti, okrugli, turnirski...)
- kugle
– rogovi jelena, kozoroga ili bika
- krila
- ratnički znakovi: zastave,barjaci, rimski ratni znakovi ...

Osim ovih postoji još čitav niz simbola koji se javljaju kao ukras nad šlemom: ljudske glave, ljudski trup i dr.

PLAŠTEVI

Plaštevi su osnovni sukneni privesci koji su vitezovi (posebno u krstaškim ratovima) u toplim krajevima pričvršćivali pozadi ispod nakita šlema da bi se zaštitili od vrućine. U početku su bili vrlo kratki, ali su se kasnije produžavali, posebno otkad su se šlemovi počeli upotrebljavati u praktične svrhe (kraj XV. veka).
Najstariji plaštevi na grbovima prikazani su poput letećih traka. Od kraja XIV veka plaštevi se više izrezuju, a u razdoblju od renesanse do baroka dobili su defivitivan oblik kakav su zadržali do danas. Plaštevi boje prema bojama u štitu grba. Počevši od XVI veka ustalili su se sa svake strane grba po dve boje kombinovane sa metalnim bojama(bela-srebro i žuta-zlato).
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: I.John 08.11.2012. 19:04
Bravo momci za ovu temu,verujem da ce mnogima pomoci.Evo jedan odlican link koji dotice ovu temu.
http://www.scribd.com/doc/76543645/Ze%C4%8Devi%C4%87-Emina-Nakit-Novog-Brda (http://www.scribd.com/doc/76543645/Ze%C4%8Devi%C4%87-Emina-Nakit-Novog-Brda)
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 20.11.2012. 21:01
DRŽAČI ŠTITA U HERALDICI

U heraldici, držači štita su figure koje obično stoje sa obe strane štita i drže ga uspravnim. Ove figure mogu biti prave ili mitološke životinje, ljudi i istorijske ličnosti, a ponekad čak i biljke ili neživi objekti.

Držači štita su uglavnom objašnjavali na čemu nosilac grba temelji svoj autoritet, pa su se mogli naći najčešće razni svetitelji (koji ističu božansko pravo) i životinje (koje su imale da istaknu duhovne ili fizičke kvalitete nosioca grba) na koje su se pozivali razni vladari i plemići, i temeljili svoj status.

Figure često mogu biti od čisto lokalnog značaja, kao što je primer ribara i rudara koji su dodeljeni Veću okruga Kornvol u Engleskoj, ili istorijsku vezu, kao na primer lav u Engleskoj i jednorog u Škotskoj. Slova abecede su upotrebljena kao držači štita kod grba grada Valensije.

Obično je po jedne figure sa obe strane štita, mada ima i slučaja samo jedne figure koja stoji iza štita, a izuzetno redak primer je grb Kongoa gde figure izlaze iza samog štita.

U Velikoj Britaniji, držači štita su uglavnom znak kraljevske naklonosti, dobijene od strane suverena. Nasledni držači štita su uglavnom dozvoljeni samo nasleđujućim lordovima (članovima gornjeg doma u Engleskoj), kraljevskoj porodici, poglavarima škotskih klanova, i škotskim feudalnim baronima koji su titulu barona stekli pre 1587. godine. Nenasleđujući držači štita se doživotno darivaju lordovima, vitezovima i damama Reda Gartera, Redu svetog Mihaela i svetog Georgija, itd.
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 20.11.2012. 21:02
ČELENKA

Čelenka je deo heraldičkog prikaza grba, a tako je nazvan jer se nalazi "na čelu" viteške kacige.

U čelenci se uglavnom ponavljao motiv koji se nalazi na štitu ali, danas, motiv iz čelenke obično stoji na vencu i u osnovnim je bojama koje su na štitu. Može se sresti nekoliko vrsta kruna u čelenci mada, u ponekim slučajevima, kruna se može naći i na čelenci. Najčešći primer krune u čelenci jeste pojednostavljeni prikaz vojvodske krune, sa četiri lista umesto osam. Kod grbova gradova obično se nalazi bedemska kruna tj. vrh kule sa grudobranima, stilizovani kao kruna.

U čelenku se obično stavljaju razne životinje, najčešće lavovi, i to često prikazanog samo gornjeg dela tela, ljudske figure, takođe samo od struka naviše, ruke koje drže neko oružje, ptičja krila, itd.

Motivi u čelenci se obično ne pojavljuju na grbovima žena i sveštenstva, zato što oni ne učestvuju u bitkama i viteškim turnirima i zato i ne nose viteške kacige na kojima bi ga mogli nositi. Ipak, izuzetak čine grbovi kraljica Engleske i Velike Britanije, čija se kompozicija grba ni u čemu ne razlikuje od grba nekog kralja.

VENAC (heraldički)

U heraldici, venac predstavlja dve uvijene trake koje se nalazi na vrhu viteške kacige kako bi držali plašt.

Kao i plašt, parče zaštitne tkanine koji vitezu pada sa kacige i preko vrata, venac je prikazan u dve boje, osnovne boje grba.

Venac je često predstavljao znak pažnje, koji je neka ledi dala svom vitezu kada je odlazio u ratove, koji bi on uvio i zakačio na svoju kacigu, prikrivajući mesto gde se čelenka spaja sa kacigom.
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 20.11.2012. 21:04
POSTAMENT

U heraldici, postament je deo grba koji se nalazi ispod štita, najčešće u vidu kamenja, brežuljka ili neke druge podloge, na kojem stoje držači štita. Treba napraviti razliku između pravog postamenta i nekog detalja na kojem držači štita prosto odmaraju jednu nogu, ili šapu. Postament se dosta kasno javlja u heraldici kao sastavni deo grba.

Obično, kada grb ima držače ptita, dodaje se i postament na kome su držači štita smešteni.

Treba npr. zapaziti na grbu Belizea, na kojem je drvo mahagonija koje se nadvija nad štitom, za koje bi se moglo pomisliti da je u čelenci, zapravo deo postamenta. Ponekad se za postament stavlja deo pejzaža zemlje koja je u posedu nosioc grba.

Jedinstven slučaj, jeste primer grba Nju Džersija, na kojem držači štita stoje direktno na natpisu sa motoom. Slučaj gde postoji postament ali ne i držači štita je praktično nepoznat, izuzev slučaja grba Južne Australije.

MOTO

U heraldici, moto se uglavnom smatra dokazom neke zasluge koja se prikazuje na grbu, uglavnom na traci ispod štita, ili iznad čelenke (kao u slučaju škotske heraldike).

Nekada je u heraldici za moto neke porodice uziman borbeni poklič pretka čiji grb nose. Za moto se u heraldici mogu najčešće naći borbeni pokliči, citati iz Svetog Pisma, latinske izreke, vrline kojima se nosilac grba ponosi, idealima koje visoko poštuje i kojima teži, itd.
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 20.11.2012. 21:08
ZNAKOVI ČINA I DOSTOJANSTVA

U znakove čina (ranga) i dostojanstva u heraldici spadaju:

1. Krune (carske, kraljevske, vojvodske, kneževske, grofovske, baronske ...)

2. Šeširi (nadvojvodski, vojvodski, venecijanskog dužda, beretke velikaša i plemića, Napoleonov i dr. )

3. Crkvene kape (papska tijara, mitra, šeširi, bord nadbiskupski, biskupski i nižih crkvenih velikodostojnika)

4. Ostali znakovi crkvene vlasti (štapovi biskupa, mač ili palma, koso položeni ili ukršteni papski ključevi, biskupski krst, arhiepiskopski krst, papski i patrijarški krst),

5.Ostali znakovi svetovne vlasti (žezla i maršalski štapovi, kosi ili ukršteni).

Svi ti znakovi postavljeni su nad potpunim grbom ili nekad nadomešćuju šlem s nakitom i plaštevima i stoje nad štitom grba.

Krune, grofovske i nižeg ranga se sastoje od zlatnog obruča nad kojim je nekoliko šiljaka koji na vrhu imaju jednak broj srebrnih kuglica (vidljivih za gledaoca).

Šeširi su sukneni i vrlo različtog oblika. Najneobičniji među njima je kapa venecijanskag dužda koja ima nastavak "rog" okrenut natrag. Crkvene kape (tijare i mitre) imaju svoj karakterističan oblik, sa šešira vise vrpce, koje se sa svake strane grbovnog štita završavaju sa nekoliko kita: crkveni kardinalski šešir sa 16 crkvenih kita sa svake strane, zeleni nadbiskupski šešar sa 10 kita sa svake strane i zeleni biskupski šešir sa 6 kita sa svake strane.
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 20.11.2012. 21:18
Dvoglavi orao u heraldici

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Dvoglavi orao je uobičajen simbol u heraldici. Prvobitno je bio simbol Vizantijskog castva, a sada se može videti na grbu nekoliko istočnoevropskih država. Predstavlja simbol dvostruke funkcije cara - svetovne i duhovne i/ili premoć Rimskih careva nad Istokom i Zapadom. Ruski carevi su kasnije usvojili ovaj simbol predstavljajući sebe kao naslednike Vizantije, i takođe da iskažu svoju premoć nad Zapadom (Evropom) i Istokom (Azijom).

Grbovi država i teritorija

Dvoglavi orao se pojavljuje na grbu sledećih država i teritorija:

* Albanija
* Rusija
* Srbija
* Crna Gora

Kroz istoriju se pojavljivao na još nekoliko grbova država i teritorija:

* Vizantijsko carstvo
* Sveto Rimsko carstvo
* Austrougarska
* Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
* Kraljevina Jugoslavija
* 1925-1926. Grčka
* 1934-1938. Austrija
* Ruska federacija
* SR Jugoslavija
* Republika Srpska u Bosni i Hercegovini
* Srbija i Crna Gora

Dvoglavi orao se već vekovima pojavljuje kao simbol. Dvoglavi orao se može videti na arheološkim lokacijama [1] Hetitske civilizacije, iz perioda 20-13. veka pre nove ere.

Cilindrični pečati koji su pronađeni u Bogazku, današnja Turska, stare hetitske prestonice, jasno prikazuju dvoglavog orla raširenih krila. Estetičnost ove simetrične pozicije delimično ukazuje na nastanak ovog verskog simbola. Pretpostavlja se da potiče iz 18. veka pre nove ere.
Orao se u Vizantiji pojavljuje od njenog nastanka i predstavlja kontinuitet sa Rimskim carstvom čiji je simbol bio. Konstantinopolj je bio naslednik Rima i vizantijci su nastavili da koriste stari carski simbol 'jednoglavog orla' kao motiv. Iako je sasvim sigurno da je promena u dvoglavog orla vezana za stare prikaze dvoglavog orla iz Male Azije, nije jasno kako i zašto je do toga došlo. Predstavljao je Carstvo koje je okrenuto i Istoku i Zapadu odnosno i Aziji i Evropi. Iz Vizantije se dvoglavi orao proširio na zemlje pod njenim direktnim uticajem (Srbija, Crna Gora, Rusija...)

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Prvi pominjanje dvoglavog orla u zapadnoj Evropi vezuje se za 1250. godinu, u grbovniku Mateja od Pariza kao grb cara Friderika II, cara Svetog Rimskog carstva. Obično je prikazivan u crnoj boji (crni dvoglavi orao) na zlatnoj pozadini, zamenjujući prethodnog jednoglavog orla, i pod uticajem ovog grba su motiv dvoglavog orla usvojili i mnogi nemački gradovi i nemačke aristokratske porodice. Nakon raspada Svetog Rimskog carstva 1806. godine, dvoglavi orao se ponovo našao na grbu Austrijskog carstva a takođe se koristio i kao grb Nemačke konfederacije.

Iz Vizantije, motiv dvoglavog orla je stigao i do Rusije, kada se Ivan III oženio Zojom Paleologinom. Srpska dinastija Nemanjića je usvojila srebrnu verziju dvoglavog orla da bi istakla svoju samostalnost i nezavisnost od Konstantinopolja, i čak istakla svoje pravo koje polaže na carski tron Konstantinopolja.

Srebrnog dvoglavog orla su usvojile mnoge srednjovekovne plemićke porodice sa naših prostora, među kojima: Nemanjići, Mrnjavčevići, Lazarevići, Kastriotići itd.

Kasnije, usvojile su ga i dinastije Obrenovića, Karađorđevića i Petrović-Njegoša, i ostale su i do dan danas na grbu Srbije i Crne Gore.

Đurađ Kastriot Skenderbeg je usvojio sličnu zastavu tokom svoje borbe protiv Otomanskog carstva, na kojoj je bio predstavljen crni dvoglavi orao na crvenoj pozadini, koji se kasnije ponovo pojavio na zastavi Albanije.

Tokom narednih vekova, dvoglavi orao je često držao mač ili skiptar u jednoj kandži, i kuglu sa krstom u drugoj, kao simbole dvostruke vlasti - nad materijalnim i duhovnim.

Ovaj simbol se danas upotrebljava i od strane Grčke pravoslavne crkve, kao dekorativni element, koja je pod Otomanskim carstvom bila naslednik Vizantijskog carstva i u tom periodu je bila popularan simbol kod grčkog naroda. U jednom kratkom periodu, 1925-1926, dvoglavi orao se našao i na grbu Grčke države.

Dvoglavi orao je ostao i važan motiv u heraldici carskih vladarskih dinastija Rusije (dinastija Romanov) i Austrougarske (dinastija Habzburga), kao i kraljevske vladarske dinastije Crne Gore (dinastija Petrović-Njegoš).
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 20.11.2012. 21:22
Orao u heraldici

Orao je jedan od najčešćih i najrasprostranjenijih motiva u heraldici. Najčešći je motiv iz sveta ptica i predstavlja cara nad pticama, kao što je lav među životinjama. U heraldici se pojavljuje i dvoglavi orao, kao specifičan izraz dostojanstva i metafizičkog. Vrlo je važan način na koji je orao predstavljen tj. položaj u kome je prikazan na grbu.

Razni položaji orla: eagle close; eagle rising, wings elevated & addorsed; Orao, krila podignutih i povijenih (eagle rising, wings addorsed & inverted); eagle rising, wings displayed & inverted; eagle displayed with wings inverted, Napoleonski orao (Napoleonic eagle)...

Orlove u svom grbu imaju SAD, Austrija, Češka, Rumunija i Poljska. Dvoglavi orao pojavljuje se na grbovima Rusije, Srbije, Crne Gore i Albanije.

Sveti Georgije u heraldici

Sveti Đorđe je čest motiv u heraldici, i to najčešće prikazan kao konjanik koji kopljem probada aždaju. Ovaj motiv je vezan za legendu o hrišćanskom svetitelju Svetom Đorđu, koji se predstavlja kao primer najviše ljudske hrabrosti, požrtvovanosti i istrajnosti.

Kao takav, stavljen je na grb Rusije i Gruzije, a često je stavljan i na grbove raznih gradova po zemljama gde je hrišćanstvo bilo dominantna religija (npr. Moskva, Istra, Klin, itd.).
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 20.11.2012. 21:24
Krst u heraldici

Krst, kao simbol hrišćanstva, je veoma čest simbol u heraldici. Bio je vrlo čest u heraldici još u vreme njenog nastajanja usled krstaških ratova.

Prvenstveno zbog njihove česte upotrebe prilikom krstaških ratova, krstovi igraju vrlo važnu ulogu u heraldici. Ima skoro 400 različitih oblika i varijanti krsta koji su zabeleženi u heraldičkoj praksi. Ipak, samo oko 20 varijanti se često pojavljuje. Iako nekad ima čist geometrijski oblik, nema sumnje da krst u heraldici prestavlja oličenje Časnog krsta. Zbog smanjivanja štitova, menjao se i oblik krsta na štitu. Vremenom se promenio u jednostavan krst jednakih krakova.

Pojavljuje se jako puno različitih krstova u heraldici. Neki od njih su: cross couped or humetty, patriarchal cross, pointed cross, cross clechée, cross crosslet, cross crosslet fitched, cross flory, cross patée or formée, cross patée fitched, cross patée fitched at foot, cross patée quadrate, cross tau, cross parted and fretty...
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 20.11.2012. 21:29
Pripisani grbovi

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Pripisani, ili dodeljeni grbovi su grbovi koji su pripisani likovima iz predanja ili legendi i poznatim istorijskim ličnostima koje su živele pre nastanka i razvoja heraldike. Počevši sa 12. vekom, grbovi su pripisani svim vitezovima Okruglog stola a uskoro su grbove dobile i ličnosti koje se pominju u Svetom pismu, grčki i rimski heroji, kao i kraljevi i pape koji nikad za života nisu imali svoj grb. Neki od tih grbova su se vremenom pomalo menjali ali grbovi važnih ličnosti ostali su nepromenjeni.

Jedan od značajnijih grbova koji su pripisani nekoj od ličnosti iz Svetog pisma jeste grb Isusa Hrista, koji prikazuje instrumente njegovog stradanja i štit Svetog Trojstva. Srednjevekovna literatura pripisuje grbove i istorijskim ličnostima kao što su Aleksandar Veliki, Julije Cezar i kralj Artur. Grbove su dobili mnogi kraljevi koji su živeli i vladali pre nastanka i razvoja heraldike, uključujući i Edvarda Ispovednika i Vilijama Prvog od Engleske. Ovi grbovi su ponekad korišćeni kao deo grba na grbovima njihovih potomaka.

Pripisani ili izmišljeni grbovi se pojavljuju u literaturi sredinom 12. veka, posebno u vezi Arturijanskih legendi. Vremenom su grbovnici prikazali čak 40 grbova Arturovih vitezova. Sledeći stupanj razvoja ove grane grbova nastao je tokom 14. i 15. veka kada su grbovnici arturijanskih grbova došli do broja od oko 200 grbova.

Tokom istog veka, grbovnici su izumeli i grbove nekih od kraljeva stranih zemalja. Kada su grbovi postali moderni u plemićkim krugovima, bilo je neubedljivo da neki kralj ne bude nosilac grba. U takvo vreme, bilo je "prirodno misliti o tome kakav bi grb bio najpogodniji za značajne ličnosti prošlih vremena".

Neki od pripisanih grbova su stavljeni na grbove njihovih potomaka. Na primer, grb porodice Lojd iz Stoktona je bio sastavljen od brojnih grbova poglavara velških klanova koji su živeli u 9. veku ili ranije. Na sličan način, pripisan je grb i Papi Leu Devetom, izrađen na osnovu grbova njegovih potomaka.

U 16. i 17. veku pripisano je i mnoštvo grbova velikom broju svetaca, kraljeva i papa, naročito onima iz 11. i 12. veka. Papa Inoćentije Četvrti (1243–1254) je prvi papa za čiji se grb pouzdano zna da je istorijski. Do kraja 17. veka, upotreba pripisanih grbova je bila bolje pravno uređena.

Boje i simboli koji su pripisani nekim istorijskim ličnostima daju uvid u istoriju simbolizma.

Od 13. veka, kralju Arturu su najčešće dodeljene tri zlatne krune na plavom polju. U spisu iz 1394. godine, Artur je prikazan kako drži zastavu na kojoj su prikazane tri zlatne krune. Stavljano je i 11, 13, pa čak i 30 kruna je ponekad stavljano, kako bi ukazalo na kraljevstva koja je osvojio.

I drugi likovi iz arturijanskih legendi su dobili svoje grbove. Lanselot prvo dobija štit čisto bele boje ali kasnije dobija tri crvene kose pruge preko belog polja, koje simbolizuju snagu tri čoveka. Tristan je dobio više grbova. Njegov najstariji grb je bio grb iz 13. veka na kom je prikazan zlatni lav u skoku na crvenom polju. U drugim verzijama, polje je bilo zeleno a ne crveno. Gotfrid von Strazbur mu je dodelio srebrni štit, sa crnim veprom u skoku. U Italiji, pak, dobio je geometijsku šaru.

Grbove su dobili i mnogi kraljevi iz pre-heraldičkog doba. Među najpoznatijima su franački kraljevi, koji su dobili tri žabe. Odatle, prema nekim verovanjima, potiču tri ljiljana Francuske.

Viljem Osvajač, prvi normanski kralj Engleske imao je grb sa dva lava na njemu. Kralj Ričard Lavlje srce je uzeo ta dva lava i stavio ih na crveno polje, odakle potiču tri lava na grbu Engleske. Ipak, nema dokaza da Viljemov grb nije pripisan njemu nakon njegove smrti.

Prvim saksonskim kraljevima je pripisan zlatni krst na plavom polju ali taj grb se prvi put pojavljuje tek u 13. veku. Grb svetog Edvarda Ispovednika, plavi štit sa zlatnim krstom i pet zlatnih ptica na njemu, izgleda da su mu dodelili heraldi iz vremena kralja Henrija Trećeg, a zasnovali su ga na novčiću koji je kovan u vreme kralja Edvarda. Ovaj grb je kasnije upotrebio kralj Ričard Drugi u spomen na ovog sveca.

Grbovi su dodeljeni i kraljevima anglo-saksonske petrarhije. Kraljevini Eseks je, na primer, dodeljen crveni štit sa tri mača. Ovaj grb su koristili okruzi Eseksa i Midlseksa sve do 1910. godine, kada je Veće okruga Midlseks tražilo od Koledža za grbove da mu zvanično dodeli grb. Midlseks je dobio crveni štit sa tri mača i "saksonskom krunom". Veće okruga Eseks je dobilo 1932. isti grb ali bez krune.

Čak su i neki rimski vladari dobili svoje grbove, kao npr. Romul, prvi vladar Rima, koji je na grbu imao vučicu.

Isusu Hristu je bio dodeljen Časni krst kao simbol, i kao takav su ga koristili i krstaši. Ponekad se na Hristovom grbu pojavljuje i pashalno jagnje. Ipak, do 13. veka je se ustalilo da se za Hristov grb koriste instrumenti njegovog stradanja. Ovi instrumenti su bili opisani heraldičkim terminima, kao npr. na pečatu iz oko 1240. godine, gde su prikazani krst, ekseri, trnov venac i bič.

Devici Mariji bili su dodeljeni srce sa krilima, probodeno mačem i stavljeno na plavo polje. Devici Mariji je takođe pripisan i jedan grb sa belim ljiljanima.

Iz želje da se apstraktno učini vidljivim, grbovi su dodeljeni i nevidljivih duhovima. Pošto je crkva u Srednjem veku čovekolike prikaze Svetog Trojstva smatrala nepoželjnima, štit Svetog Trojstva je brzo postao popularan. Često je bio upotrebljavan ne samo u dekoracijama crkava već i raznih bogoslovskih spisa i grbovnika. Jedan od najranijih primera je Summa Vitiorum na kojem je prikazan vitez koji se bori protiv sedam smrtnih grehova, a nosi štit Svetog Trojstva.

Sveti arhanđel Mihailo se često pojavljuje u heraldici. U jednom slučaju, štit Svetog Trojstva se pripisuje arhanđelu Mihailu. Mnogo češće, on se prikazuje u oklopu sa crvenim krstom na belom polju, kako ubija Satanu, koji je prikazan kao zmaj. Ovaj grb, prvobitno pripisan arhanđelu Mihailu, kasnije je dodeljen svetome Đorđu.
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: FORMICA 18.01.2013. 23:16
Odlična tema sa puno špodataka. bravo.
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Aleksandar 23.07.2013. 19:04
BEDEMSKA KRUNA

Bedemska kruna, po pravilu, odeređuje se u skladu sa usvojenim standardima, i to:

- Prema veličini grada:

- za mesto sa manje od 10.000 žitelja = srebrna kruna bez krenelacije,
- za mesto sa više od 10.000 žitelja = zlatna kruna bez krenelacije,
- za mesto sa više od 25.000 žitelja = srebrna kruna sa tri vidljiva merlona,
- za mesto sa više od 50.000 žitela = zlatna kruna sa tri vidljiva merlona,
- za mesto sa više od 75.000 žitelja = srebrna kruna sa četiri vidljiva merlona,
- za mesto sa više od 100.000 žitelja = zlatna kruna sa četiri vidljiva merlona,
- za mesto koje je glavni grad pokrajine ili republike = srebrna kruna sa pet vidljivih merlona,
- za mesto koje je glavni grad države = zlatna kruna sa pet vidljivih merlona.

- Prema funkciji grada i prema posebnim kriterijumima:

- za istorijske prestonice: zlatna dijadema sa draguljima na bedemskoj kruni (prema veličini),
- za istorijske patrcijske zajednice: zlatna dijadema bez dragulja na bedemskoj kruni (po veličini),
- za rečne i pomorske lučke gradove: lučka kruna sa sidrima i palamarima na odgovarajućoj bedemskoj kruni,
- za seoska naselja:žitna kruna
Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Горан Р. Зајић 22.02.2016. 21:39
Ево неколико хералдичких сајтова

Друштво српских грбоносаца "Милош Обилић"
http://www.heraldikasrbija.rs/

СРПСКО ХЕРАЛДИЧКО ДРУШТВО
(Српско друштво за хералдику, генеалогију, фалеристику и вексилологију “Бели Орао”)
http://srpskoheraldickodrustvo.com/

Центар за истражиање православног монархизма
Одбор за хералдичке и генеолошке студије
http://www.czipm.org/heraldika-01.html

Хералдички уметник Љубодраг Грујић
http://www.ljubodraggrujic.com/

Хералдички уметник Небојша Дикић
http://www.heraldikum.com/

Хералдички уметник Срећко Никитовић
http://heraldicarts.net/biography

Naslov: Odg: Uvod u heraldiku
Poruka od: Горан Р. Зајић 22.02.2016. 21:49
Заставе и грбови Србије
http://www.zastave-grbovi.com/?jez=sc&menu=1