Golden Homolje Set za ispiranje zlata

Autor Tema: Najbrutalnije egzekucije  (Pročitano 5305 puta)

Van mreže marko313

  • Stariji član
  • ****
  • Poruke: 455
  • Ugled: +60/-0
  • Pol: Muškarac
Najbrutalnije egzekucije
« poslato: 25.05.2014. 12:35 »
Većina ljudi je bar nekada pomislila da je, ma koliko to bizarno zvučalo, najlepša smrt u snu. Međutim, jednostavno se ne može opisati bol i patnja zrtvi ovih 15 pogubljenja, koja su bila veoma popularna u srednjem veku.

Živ sahranjen

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ovom metodom egzekucije započinjemo nasu listu. Datirajući jos iz vremena pre nove ere, ova kazna se izricala pojedincima i grupama. Žrtva se obično vezivala a zatim stavljala u rupu i sahranjivala. Poslednji put ovaj metod brutalne masovne egzekucije korišćen je tokom Drugog svetskog rata u masakru poznatom kao Nanjing masakr, kada su japanski vojnici sahranili veliku grupu kineskih civila.

Zmijsko leglo

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Zmijske jame, ili zmijsko leglo je jedan od najstarijih oblika torture i pogubljenja. Osuđenici su bacani u doboke jame pune otrovnih i slabo hranjenih zmija. Tvrdi se da je nekoliko poznatih lidera skončalo na ovaj način uključujući Ragnara Lodbruka, vikingškog gospodara rata i Gunara, kralja Burgundije. Neke od varijacija ovog metoda su bacanje u plitke bazene pune otrovnih vodenih zmija.

Špansko golicanje

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ova sprava za mučenje je najčešće korišćena u Evropi tokom srednjeg veka. Koristila se za „cepanje“ kože žrtve, a dovoljno je snažna da pokida mišiće i kosti. Žrtva je uglavnom javno vezivana i skidana gola, a potom mučena. Obično se počinjalo sa udovima dok su se vrat i lice čuvali za kraj.

Sporo rezanje

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ling Si, ili „sporo rezanje“ se opisuje kao smrt od hiljadu rezova. Praktikovano je u periodu od 900. do 1905. godine. Dzelat polako odseca delove tela žrtve, ali pazi da ona što duže ostane u životu. Prema Konfučijevom principu, telo koje nije celo prilikom smrti, ne može biti celo ni u zagrobnom životu, pa se tako mučenje nastavlja do večnosti.

Spaljivanje na lomači

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Smrt spaljivanjem na lomači se koristila vekovima kao oblik smrtne kazne. Najčešće je spaljivanje bilo povezano sa zločinima poput izdaje i veštičarenja. Danas se ovo naravno smatra okrutnim i neobičnim kaznjavanjem, međutim, pre 18. veka je bilo normalna praksa. Žrtva je vezivana za veliki stub, najčešće na gradskom trgu i ispod nje je paljena vatra. Smatra se jednim od najsporijih načina umiranja.

Ogrličanje

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Najčešće praktikovano u Južnoj Africi, ogrličanje je nažalost i dan danas uobičajeno. Samo mučenje se sastoji od gume, ispunjene benzinom, koja se stavlja žrtvi oko struka i potom pali.

Egzekucija slonom

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


U južnoj i jugoistočnoj Aziji, slon je korišćen za izvršavanje smrtnih kazni hiljadama godina. Slonovi koji su vršili egzekucije obično su bili u vlasništvu bogatih, jer su ovi na taj način želeli da sirotinji uteruju strah u kosti i da im dokažu da čak imaju i moć kontrole nad životinjama. Sam koncept je doveden do, da tako kažemo savršenstva, u srednjevekovnom Rimu, gde se ovaj metod egzekucije primenjivao na odbeglim vojnicima.

Pet bolova

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Relativno je lako shvatiti koncept ove kineske smrtne kazne. Počinje tako što se žrtvi prvo odseče nos, zatim jedna ruka i jedna noga, potom se kastrira i na kraju preseče na pola preko struka. Pronalazač ove smrtne kazne kineski premijer Li Si, je na kraju i sam bio mučen i pogubljen na ovaj način.

Kolumbijska kravata

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ovaj metod egzekucije je jedan od najkrvavijih. Žrtvi se prvo prereže grkljan nekim oštrim predmetom, a potom joj se izvuče jezik kroz napravljeni rez. Tokom La Violencije, kolumbijskog perioda vezanog za veliki broj ubistava, ovaj metod je bio najčešće korišćen. Uglavnom se koristio za zastrašivanje drugih.

Obesen, udavljen i rezan

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Kazna za veleizdaju u Engleskoj tokom srednjeg veka bila je strašna. Žrtva je prvo „raščerečena“ na drveni ram i nošena do mesta pogubljenja. Zatim joj je oko vrata stavljana omča, na kojoj je visila do gotovo same smrti. Na kraju je kastrirana i genitalije su spaljivane na oči same žrtve. Posle toga telo se seklo na četiri dela.

Betonske cipele

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ovaj metod je uvela američka mafija i sastoji se od toga da su žrtvina stopala stavljana u vlažan cement dok se on ne osuši. Kada je već dovoljno suv i ne postoji mogućnost da noga iz njega izađe, žrtva je bacana u more. Nažalost među bandama u Americi ovaj metod se i dan danas koristi.

Giljotina

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Giljotina je jedan od najozloglašenijih oblika smrtne kazne. Žrtva stavlja glavu u drveni prorez, a oštro sečivo pada sa visine i odrubljuje joj glavu gotovo trenutno. Veoma je nehumana uzimajući u obzir da je potencijalna žrtva i dalje živa par trenutaka nakon samog čina. Potvrđeno je da su neke žrtve čak trepnule očima ili izgovorile neku reč odmah nakon što im je glava „spala“ s ramena. Stručnjaci tvrde da zbog brzine pada sečiva, mozak još neko vreme funkcioniše i ne nastaje gubitak svesti.

Republikanski brak

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ovaj metod možda nije najjeziviji na našoj listi, ali svakako je jedan od najinteresantnijih. Poreklom iz Francuske, ovaj oblik egzekucije je bio uobičajen tokom revolucije. Predstavlja vezivanje dvoje nagih ljudi, obično muškarca i žene sličnih godina, i davljenje istih. U nekim slučajevima, kada voda nije bila dostupna, žrtve su presecane mačem.

Raspeće

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Ovaj drevni način egzekucije je jedan od najpoznatijih, prvenstveno zbog toga što je primenjen na Isusu Hristu. Žrtvine ruke i noge se prikuju za veliki krst, a potom se taj krst podigne da stoji uspravno. Žrtva ne umire odmah, nego prođe i nekoliko dana dok smrt ne dođe po nju.

Plameni bik

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Plameni bik, često spominjan i kao Sicilijanski bik, je jedan od najokrutnijih metoda egzekucije. Osmišljen je u antičkoj Grckoj. Sastoji se od toga da se od metala napravi bik prirodne veličine koji je šupalj iznutra. Potom se žrtva ubacuje u „utrobu“ bika i zaključava. Nakon toga se ispod njega pali vatra i zagreva dok metal bukvalno ne poplavi što izaziva „pečenje do smrti“. Naravno, pronalazač ovog metoda je i sam tako skončao.

Haoss Forum

Van mreže marko313

  • Stariji član
  • ****
  • Poruke: 455
  • Ugled: +60/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Najbrutalnije egzekucije
« Odgovor #1 poslato: 26.05.2014. 11:48 »
Od šibe do električne stolice

Otkad je sveta i veka, prestupi i prestupnici se kažnjavaju, po pravu pisanih ili nepisanih zakona. A započelo se kamenovanjem, prvom alatkom i prvim oružjem koje je čovek uzeo u ruke. A spektar egzekucija je širok — od kamena, preko tojage, razapinjanja, giljotine, vešanja, svilenog gajtana, kuršuma, električne stolice i smrtonosne injekcije. Egzekucija nad iračkim diktatorom Sadamom Huseinom izazvala je žestok otpor javnosti, ovom svirepom obliku smaknuća. Feljon koji započinjemo bavi se oblicima likvidacija kroz vekove. Autor feljtona je prof. dr Ljubomir Šaša, dobitnik druge nagrade na tradicionalnom godišnjem konkursu „Novosti“ za feljton.

U istoriji čovečanstava, u njenom prapočetku, najstariji način pogubljenja bio je — kamenovanje.

Ako su, dakle, pojedinci ili množina, u gnevu, nekog prestupnika ili zločinca ubili na pomenuti način, tu se ne može govoriti o smrtnoj kazni uopšte, u užem smislu, jer je to karakterisano kao delo osvete ili odbrane.

Ali, kada su utvrđene određene norme i kažnjavanja po zakonu, kamenovanje kao forma i način kažnjavanja nije ušlo u sudski običaj, čak i kod najstarijih, primitivnih naroda. Na Balkanu, mimo zakona, u narodu se dugo održalo kamenovanje: činio ga je narod, u gnevu, najčešće nad ženama koje su proglašene za veštice (donosile zlo plemenu) ili čedomorke (uništavale svoj porod).

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Stari Grci su kamenovali izdajnike i brakolomnike. To isto su činili i stari Rimljani koji su mnoge običaje i državotvornost preuzeli od Helena.

Kada je apostol Filip od tiranina Nerona bio osuđen na kaznu smrti (razapet je na krst sa koga je i dalje propovedao hrišćansko učenje i Jevanđelje), ogromna masa Rimljana, u gnevu, zasula ga je kamenjem i tako — „ućutkala“.

Oni koji su otkrili Ameriku (Novi svet) u svojim svedočenjima tvrdili su da su se i tamo, među Indijancima, smrtne kazne izvršavale kamenovanjem.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Kao i kamenovanje, vrlo staro bilo je bacanje osuđenika sa visine. Bacala se žrtva sa kakve stene ili kule. Za ovu kaznu se verovalo da nije bila tako grozna, jer u njoj nije mogao da učestvuje ceo narod; ono nije bilo izvršenje presude, nego je često bilo akt zverske samovolje kakvog tiranina, vlastodršca koji je raspolagao životom žrtve.

Dakle, u starom veku, i Grci i Rimljani bacali su osuđenika sa visine, visokih stena. I danas u Rimu postoji lokalitet koji se zove Tarapijska stena. To je bilo gubilište za osuđene i ono je vekovima bilo u „upotrebi“. Po zakonima „12 tablica“ sa ove strane bacani su: lažni svedoci, majke čedomorke, buntovnici protiv vlasti, izdajnici zemlje, rodoskvrnavitelji, lopovi i pljačkaši božjih hramova, robovi koji su krali, „secikese“, pa primaoci i davaoci mita i podmitljivci...

Iako obaranje s velike visine prvobitno nije smatrano kao grozna kazna, ipak je ono smatrano kao sramna kazna za onoga koji je bio od njenog izvršenja pomilovan, jer je trajno gubio čast i bio zauvek među sugrađanima — obeležen.

Ovo gubilište — bacanje sa Tarpejskih stena — naročito je u kažnjavanju bilo popularno u vreme vladavine Kaligule i Tiberija. Međutim, u progonu Hrišćana ovaj način kažnjavanja upražnjavan je u starom veku širom Rimske imperije. Kod starih Germana bacanje sa stena ili kula nije bilo uobičajeno niti prihvaćeno u zakonu, ali su Germani zarobljenike kažnjavali na taj način što su ih bacali u blatišta i baruštine gde su kažnjenici nesrećno završavali.

U srednjem veku bacanje sa stena ili kula nije nikada izvršavano kao sudska presuda, ali je zato bio brutalni akt nasilnika nad svojim žrtvama. Iz tog vremena u sudskoj istoriji ostao je poznat događaj iz Praga kada je husinski vođa Jan Žiška 1419. godine kroz prozor bacio 15 svojih savetnika, jer su mu, navodno, dali pogrešne savete. I docnije je u Pragu bilo sličnih kazni.

Gde je prvi put čovek raspet na krst i ko je u sudskoj praksi pronašao takvu smrt — apsolutno se ne može utvrditi, ali je ovaj način kažnjavanja naročito bio raširen u starim civilizacijama u vreme borbe protiv paganizma i uvođenja jednoboštva (hrišćanstva). I u ratovima se često primenjivao sistem kažnjavanja zarobljenika raspinjanjem na krst.

Kada je Darije osvojio Vavilon, na javnim mestima razapeo je 300 najotmenijih i najuglednijih Vavilonaca. Slično je uradio i Aleksandar Veliki: kada je osvojio grad Tir, naredio je da se razapnu najhrabriji tirski junaci. Tir je, kako pišu stari hroničari, bio „ukrašen“ sa više od 2.000 raspeća, tirskih junaka.

Stari Grci su ovaj način kažnjavanja primili preko Azije, ali ga nikada zvanično nisu uvrstili u svoj kazneni zakonik. Međutim, u svoj kazneni zakonik uveli su ga stari Rimljani tri veka pre Hrista.

Raspinjanje kao sudsko kazneno sredstvo postojalo je još nekoliko vekova posle Hrista, a zvanično ga je ukinuo svojim dekretom car Konstantin 337. godine kada je primio hrišćanstvo.

Kod evropskih naroda, u srednjem veku raspinjanje na krst sasvim je prestalo. Poznat je samo jedan slučaj kada je u velikoj srdžbi narod u Tiru razapeo jednog sveštenika.

U istoriji rimskog prava — kada je reč o raspinjanju — ostao je do našeg vremena jedan interesantan slučaj koji se ovde mora pomenuti.

Za vreme cara Tiberija u Rimu je živela izesna plemkinja Paulina, koja je bila čuvena po svojoj lepoti i moralnoj čistoti. U nju se smrtno zaljubio jedan plemić. Pošto ništa nije mogao učiniti svojim pokušajima kod Pauline, njemu na pamet padne lukavstvo. On podmiti novcem sveštenike onog hrama u kome se Paulina molila bogovima, pa ti sveštenici obmanu lepu ženu da se u nju lično zaljubio egipatski bog Anubis. Skromna Paulina bila je uverena da mora dati jednom bogu ono što nije htela da da jednom zemaljskom smrtniku. I ona pristane da je zatvore u mračni deo hrama, gde se onaj zaljubljenik bio sakrio, i s njim provede noć. Kasnije preljubnik joj otkrije to svoje lukavstvo i traži da mu svoje draži da sada kao čoveku a ne bogu. Paulina ispriča ovu prevaru mužu, a ovaj sveštenike tuži Tiberiju, koji naredi da se sveštena lica razapnu na krst, a oskvrnavljeni hram zapali i sruši...

Haoss Forum