Kao znak zahvalnosti kraju u kojem se rodi, vizantijski car Justinian I podiže grad. Caričin grad /Iustiniana Prima/, leži zaboravljen podno kotline Radan, čekajući neka bolja vremena, da mu se vrati slava i moć, da vaskrsne novim sjajem.
I ako na terenu nije pronađen ni jedan sačuvan zapis, veruje se da je urbani kompeleks koji je pronadjen 30km udaljen od Leskovca, grad «napredan i dostojan da bude metropola čitave oblasti», kako piše Justinijanov lični istoričar i savremenik Prokopije iz Cezareje, grad koji se «ponosi što je rodio cara. Nazalost, grad nije mnogo dugo živeo, samo 80. god, a onda je nestao u naletima Slovena i Avara.
Svoje današnje ime Caričin grad duguje mašti narodnog pripovedača. Predanje kaže da je grad, koji se prostire na gotovo deset hektara površine, sagradio neznani car. On ruku svoje jedine kćeri obeća onom čoveku koji do naselja dovede vodu. Legenda nadalje kazuje o mudrom, ali siromašnom svinjaru koji je sa planine Radan snabdeo Caričin grad vodom, ali i o nečastoljubivom caru koji reč nije održao. Careva kći se, međutim, zaljubila u naočitog i bistrog svinjara, sa kojim je i utekla mimo očeve volje. Car se nije pokolebao da za odbeglom jedinicom i njenim izabranikom pošalje naoružanu poteru. Bog je, kazuje na posletku usmeno predanje, kaznio cara zbog ubistva kćeri i njenog izabranika uništivši njegov grad.
Justinijanu je put do trona utro ujak Justin I koji je rodom bio iz okoline Naisa. Justinijan je , pre svega zbog svoje mladalačke zaljubljenosti u nauku, još kao ujakov sekretar shvatio važnost dobre organizacije. To je razlog zbog kojeg je za njega u rat išao Velizar, o tome pisao Prokopije a na čelu zakonodavnog tela bio Tribonijan. Djurant navodi podatak da se često dešavalo da, kada bi njegovi pomoćnici mislili da se povukao na počinak, car ostao do duboko u noć proučavajući spise iz oblasti arhitekture, dogmatike ili prava.
Justinijan je imao viziju velikog carstva nalik Aleksandrovom. U pojedinim segmentima on je i oponašao Aleksandra okružio se dobrim i jakim savetnicima, pri novim osvajanjima davao gradovima sopstveno ime. I kao što je Aleksandar imao Aleksandrije, iza Justinijana je ostalo nekoliko gradova koji su nosili njegovo ime. Justinijan je poslednji vladar Vizantije koji je pokušao da Aleksandrovu ideju o jednom carstvu i jednoj veri realizuje. Justinijan je kao fanatični vernik, otišao u drugu krajnost poistovetivši Rimsku imperiju sa pojmom hrišćanske vaseljene, dok mu je pobeda hrišćanske vere bila “ isto toliko sveta misija kao i uspostavljanje rimske dominacije”. I naravno, bio je i ostao upamćen u istoriji kao vladar koji je veoma voleo svoju ženu i umnogome bio pod njenim uticajem /čuvena carica Teodora/.
Želeći da iza sebe ostavi velelpni grad, car je podigao graditeljski zahvat u kome je do danas identifikovano osam crkava (unutar gradskih zidina pet, izvan tri), mnoštvo administrativnih objekata, kupatila, trgovačkih radnji, zanatskih radionica, jedinstveni trg tipa antičkih agora i autentično gradsko naselje sa blokovima stambenih kuća.
Grad je bio opasan snažnim zidinama koje su delile grad na tri dela: Gornji, Srednji i Donji grad. Na najuzvišenijem mestu ugradu nalazio se Akropolhj-sedište crkvene uprave, okružen snažnim bedemima. Sa najvišeg platoa grada puca pogled na zatalasane brežuljke i na Radan planinu. Odatle je akvaduktima dovodjena voda za grad.
Tehnika naizmeničnog građenja kamenom i opekom, karakteristična za vizantijske građevine, vidljiva je na svim objektima. Dve glavne ulice cardo i decumanus, presecaju grad. Ceo prostor trga bio je popločan velikim kamenim pločama u čijem se središtu nalazila careva statua postavljena na stub. Nađeni su delovi spomenika koji pokazuju cara u odeždi i oklopu rimskog generala.
Na ulazu u ostatke nekad velelepne južne bazilike u caričinskom Donjem gradu, odmah kada se pređe preko prekrasnog mozaičkog ćilima satkanog od desetina rajskih ptica koje verniku «pokazuju» put u hram, pronađen je kapitel sa monogramom Justinijana I. U skladu sa carevim verskim opredeljenjem, Justinijana Prima je čak imala rang arhiepiskopije.
Gornji grad krasile su kuće sa arkadama, bazilika sa kriptom i krstoobrazna crkva, jedan od najbolje očuvanih objekata na celom lokalitetu.
Stambena arhitektura je raznovrsna, od jednostavnih objekata sa jednom prostorijom, pa do onih za ondašnju elitu, sa velikim natkrivenim dvorištem, predvorjem, fontanama i centralnom odajom. Mnoge od kuća imale su I sprat. Donji deo bio je od kamena i opeke, gornji od lakog materjala, pletera i blata.
Posetiocima posebnu pažnju privlači cistern dim. 40x40m. Pretpostavlja se da je bila pokrivena. Malo dalje nalaze se i ostaci javnog kupatila, termi sa svlačionicama, sobama sa kadama za hladnu i toplu vodu sa ložištem.
Na lokalitetu su pronađeni mnogi vredni predmeti: pozlaćeni paradni šlemovi, sablje sa balčacima od belog žada i mnogo drugih stvari smeštenih u muzej grada Leskovca.
Nova istraživanja u "Caričinom gradu"
LEBANE/LESKOVAC – Arheolozi iz Srbije i Francuzske, udruženi tokom ovog leta istraživaće ponovo novoutvrđene pozicije na lokalitetu Caričin grad nadomak Lebana. Pored njih učestvovaće i profesori arheologije iz Majnca i Beča.
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete
Kako nezvanično saznajemo u leskovačkom Narodnmpm muzeju, koji gazduje ovim izvanrednim arheološkim nalazištem iz vremena Justinijana rimskog imperatora rođenog na jugu današnje Srbije, arheološka itrsživanja će nadalje biti fokusirana na tadašnji životni standard u utvrđenom gradu i način ishrane u njemu, a za to su sredstva već obezbeđena iz budžeta nadležnog republičkog ministarstva i lokalne samouprave. Pored ovog lokalitea vršiće se istraživanja i na susednim lokalitetima u Bojniku, Medveđi i Leskovcu.
Za Leskovčane je arheološki veoma važan lokalitet ovdašnjeg brda Hisar, za koji se predpostavlja da je bio naseljen još u sedmom veku pre naše ere.
Izvor: Pravda
Nova sezona na lokalitetu Caričin grad
Arheološka sezona na lokalitetu Caričinog grada počeće krajem juna i trajaće do početka avgusta ove godine. Istraživanja će po prvi put biti proširena na širu okolinu grada zahvaljujući najvećoj nemačkoj fondaciji „Lajbnic“, koja finansira projekat.
Naučni savetnik Arheološkog Instituta Beograd, prof. dr Vujadin Ivanišević kaže da će već sredinom maja početi okupljanje internacionalne ekipe koju će, pored naših i velikog broja naučnika iz Francuske, sačinjavati i istraživači iz Belgije, Japana, Majnca i Beča.
Prikupljeni podaci o sastavu zemlje, mikroklime, biološkim ostacima i sastavu masti iz posuda obrađivaće se najsavremenijim metodama, kako bi se objasnili razlozi nestanka antičke civilizacije, rekao je prof. dr Vujadin Ivanišević.
Istovremeno analizama i geofizičkim istraživanjima postići će se velika ušteda u vremenu i novcu, jer će se kopanja vršiti tek nakon dobijanja kompletne strukture zemljišta. Naučnici će biti u prilici da dobiju podatke o mikroklimi, velikim epidemijama poput kuge i kretanju glodara koji su njihovi prenosioci. Ivanišević kaže da su tokom dosadašnjih istraživanja carskog grada arheolozi otkrili veliki broj pečata: crkvenih, carskih, episkopskih i arhiepiskopa, po čemu se Justinijana izdvaja od drugih lokaliteta, a prilikom nedavnog obilaska trase vijadukta i još dva mosta.
Rezultati ovih istraživanja biće prezentovani na skupovima u Rimu i Istambulu, ali i na drugim naučnim skupovima u Evropi.
Izvor: Radio Leskovac
autor: M.Vranić