Golden Homolje Set za ispiranje zlata

Autor Tema: Zlatni ukrasi iz Stounhendža napravljeni „modernom“ tehnologijom?  (Pročitano 5888 puta)

Van mreže Miloš21

  • Heroj
  • *****
  • Poruke: 945
  • Ugled: +70/-0
Kad su naučnici otkrili ukrase napravljene od mikro-zlata, Internet je zasut „morem“ špekulacija da su „divljaci“ bez ikakve tehnologije i znanja mogli da stvore spektakularan nakit koji bi se i sa današnjom tehnologijom teško iskopirao.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Neki od zlatnih i bronzanih predmeta pronađenih u Bush Barrowu.

Očigledno je da smo nešto propustili, jer sam Stounhendž govori da su ti pradavni ljudi posedovali znanje koje smo mi u međuvremenu, nekako izgubili. Pa ipak, špekulacijama nema kraja, zadnji naučni zaključak, koji se svakako sukobljava sa zdravim razumom je da su sporni ukrasni predmeti napravljeni od strane dece robova, ali nakon samo nekoliko dana, neki od mudrih akademskih umova su videli da takva priča ne drži vodu, pa su za predmete od mikro zlata, „okrivili“ super kratkovide osobe sa izuzetnim metalurškim i kreativnim umećem.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Bush Barrow je udaljen 750 metara od Stounhendža.

Čini se da deca robovi nisu imali vremena da nauče sve te napredne zanatske i zlatarske veštine pre nego što su im ručice porasle, a pitanje je koliko je super kratkovidnih osoba trebalo da radi na samo jednom jedinom zlatnom brošu koji je stvoren iz desetine hiljada zlatnih čioda, debljine trećine milimetra i dužine manje od pola centimetra?

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Mikro zlato je debljine 0,2 milimetra i dužine nepunih pola centimetra.

Pored već spomenutog broša, pronađena je i drška noža ukrašena sa 140 hiljda spornih zlatnih čioda. Da stvar bude još čudnija, svi delovi mikro zlata su iste debljine i dužine, a ako se uzme u obzir da liče ljudskim vlasima, pitanje je sa kojom su tehnikom „pribadali“ mikro zlato u tvrdo drvo?

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Neverovatno ukrašena drška noža napravljena je od preko 140.000 istih zlatnih mikro čioda.

Pronalazak ovih neobičnih ukrasa se dogodio davne 1808., kada je William Cunnington – otac moderne britanske arheologije, iskopao prolaz u pogrebnu humku sa ostacima iz bronzanog doba. Smatra se da je osoba sahranjena u Bush Barrowu bila visokog staleža, pa je osoba dobila naziv „kralj Stounhendža“ jer je Bush Barrow udaljen nepunih 700 metara od najpoznatijeg kamenog kruga Velike Britanije.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Kralj Stounhendža je prikazan kao divljak, pa ipak imao je nakit
koji se može kopirati samo uz pomoć mikroskopa i moderne tehnologije.

Za sada se smatra da su ostaci u Bush Barrowu stari 4000 godina, tačnije onoliko koliko se zvanična nauka uporno trudi da vremenski datira Stounhendž iako se nama ovo datiranje čini sumnjivo naročito ako se zna da Sunce uslovljava snažne anomalije u raspadu radioaktivnih elemenata, davajući netačno radio-karbonsko datiranje, pa bi po svemu sudeći trebali da dodamo barem još 4000 godina spomenutim ostatcima.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Detaljan prikaz zlatnih mikro čioda sa drške noža “kralja Stounhendža.”

Skepticima se ovakvi podaci neće svideti, ali pročitate li dela Anatolija Fomenka i rad T. C. Lethbridgea, shvatićete da arheologija i istorija uglavnom nemaju veze sa stvarnošću, a kamo li, kada je reč o ovom neobičnim artefaktima, o radu dece robova ili veštini super kratkovidnih ljudi.

David Davson direktor muzeja Wiltshirea smatra da je samo za jedan jedini ukras bilo potrebno 2500 sati rada, uzimajući u obzir da se tako nešto moglo raditi samo pri dobrom dnevnom svetlu, čini se da misterija nastanka mikro zlata postaje još veća.

Normalno ljudsko oko nije u stanju da barata sa tako tananim nitima zlata, čak i ako su primitivni žitelji Stounhendža imali dobre prirodne lepkove, od kojih danas nije ostalo puno.

Van mreže Miloš21

  • Heroj
  • *****
  • Poruke: 945
  • Ugled: +70/-0

Van mreže Miloš21

  • Heroj
  • *****
  • Poruke: 945
  • Ugled: +70/-0
Ljudi bronzanog doba su očigledno posedovali veštine i znanja koje mi možemo kopirati samo uz pomoć optičkih pomagala i različitih aparata koji mogu da stvore mikro zlato, pa ipak još uvek prikazujemo te pradavne ljude gotovo poput pećinskih ljudi, koji su tek krenuli put otkrića civilizacije.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Najveći komad zlata iz Bush Barrowa.

Tek radi poređenja, važno je napomenuti da su po zvaničnom datiranju, predmeti iz Bush Barrowa napravljeni punih 1100 godina pre otkrića najobičnijih lupa, a da potpuno identične zlatne niti debljine 0,2 milimetra (koje su usput presečene na jednoj strani tako da se rez čini potpuno ravan, dok su sa druge strane jednoliko spljoštene) predstavljaju anomaliju, jer se ručnim radom ne može da objasni takva preciznost i ponavljanje uzorka.

Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete

Zlatna naušnica sa umetkom od ćilibara iz Bush Barrowa.

Jedan kvadratni centimetar drveta je oblagan sa preko hiljadu komadića zlatnih mikro čioda, a sve čiode su postavljene u toliko pravilnom razmaku, da se nepravilnosti mogu primetiti tek uz pomoć mikroskopa. Ne samo da je „kratkovidi“ zanatlija trebao da ima kratkovidnost koja se graniči sa nemogućim već je morao imati mirne ruke koje su čak i za vreme disanja ostajale na zamišljenoj matrici u kojoj mikro zlato ostaje uredno poređano u trodimenzionalnom uzorku.

Nakon detaljnog istraživanja predmeta iz Bush Barrowa naučnici su otkrili još jednu neobičnu stvar, svaka zlatna čioda je postavljena u svoju mikro rupu, sa čim su ljudi iz okoline Stounhendža bušili rupice prečnika 0,21 milimetar nitko ne zna, a ne zna se ni kako su stavljali lepak na dno takve rupice?

Van mreže Miloš21

  • Heroj
  • *****
  • Poruke: 945
  • Ugled: +70/-0
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete


Setimo li se neobične narukvice od opsidijane iz Turske stare 9500 godina, čije se neravnine mogu videti samo pod jakim mikroskopom ili pak megalita na Kavkazu i u Sibiru, možemo se usudimo da kažemo da naša prošlost krije misterije o kojima mi još uvek gotovo ništa ne znamo, naročito ako se uporno držimo paradigme da se civilizacija linearno razvija. Teško je videti dalje ispred svoga nosa, ako smo svi istorijski i arheološki „nepismeni“ tačnije ako smo toliko kratkovidi da nam čak i ovakvi artefakti postaju još samo jedan ostatak odrpanog čoveka iz prošlosti.

Možda jednog dana na površinu isplivaju ostaci koji će naše usijane glave da ohladi do te mere da će naučnici konačno da uoče budalaštine sa kojima nas svaki dan pokušavaju udaljiti od postavljanja pitanja, na koje imamo pravo da znamo valjane odgovore.