Sirmijum (lat: Sirmium) (današnja Sremska Mitrovica), bio je antički grad i jedan od četiri prestonice Rimskog carstva. Sirmijum je nikao na ušću Bosuta u Savu, na južnim obroncima Fruške gore, u 1. veku. Pretpostavlja se da su ga osnovali Iliri. Zahvaljujući reci i plovidbi, grad se brzo razvijao i rastao. Sedam vladara Rimskog carstva rođena su u Sirmijumu i njegovoj okolini: Trajan Decije, Aurelijan, Prob, Maksimijan, Hostilijan, Konstancije II i Gracijan. Grad je bio sedište provincije Donja Panonija, povremena carska rezidencija, episkopski centar i moćni logor legionara koji su branili carstvo od upada varvarskih plemena. To je bilo u periodu od 1. do 4. veka nove ere. Sirmijum je postao prestonica Rimskog carstva 1. marta 293. godine za vreme vladavine, Galerija. Grad je bio prestonica nekoliko decenija. U 4. veku pominje se kao najlepši i najbogatiji grad Ilirika. Od 4. do 6. veka napredak Sirmijuma su prekinuli, tada česti, napadi Varvara: Goti, Huni, Gepidi … Završni udarac zadali su Avari,505. godine, posle čijeg je razornog napada stanovništvo pobeglo, a grad zapaljen. U srednjem veku kada je obnovljen bio je poznat kao grad sv. Dimitrija po čemu je i dobio ime.
Arheološka istraživanja otkrila su veliki deo starog naselja. Grad je bio prostran, okružen bedemima i rovovima unutar kojih se nalazila carska palata. Istraživanja sprovedena od sredine 20. veka otkrila su delove hipodroma, više luksuznih kuća i vila ukrašenih freskama i mozaicima. Vidljivi su ostaci javnih kupatila, nekropole, horeuma, trgovačih i zanatskih centara. Danas se antički ostaci nalaze ispod savremenog grada i samo su delimično prezentovani, koliko to dopušta prostor arheoloških iskopina, koje se nalaze između zgrada. Freske i skulpture koje su pronađene na 74 lokaliteta u Sirmijumu, dokazuju da su ih radili prvorazredni umetnici i dekorateri.
Na lokalitetu Glac nedaleko od Sremske Mitrovice nalazi se još neiskopana palata imperatora Maksimijana Herkulija podignuta na mestu gde su mu roditelji radili kao nadničari na imanju jednog rimskog kolona. Prilikom izgradnje Hirurškog bloka, pronađeno je monumentalno Jupiterovo svetilište sa preko osamdeset žrtvenika, što je drugo po veličini u Evropi. Ostaci Carske palate su 2008. godine zaštićeni „laminarnim šatorom“. Na površini od 2.500 kvadrata je izloženo 250 kvadrata podnih mozaika, na mnogim mestima mozici su u tri sloja, što govori o obnavljanju carske palate sa smenom vladara.
Sirmijum je imao dva mosta sa kojima je bila premošćena reka Sava, na to ukazuju istorijski izvori. Mosta Ad Basante (prema Bosni) se nalazio na trasi nešto severnije od starog pontonskog mosta u Sremskoj Mitrovici. Aretemidin most se nalazio u blizini današnjeg pešačkog mosta koji spaja centar Sremske i Mačvanske Mitrovice, na tom mostu su zbog pripovedanja hrišćanstva pogubljeni 304. godine i prvi episkop Sirmijuma Irinej, i njegov đakon Dimitrije sa mnogim sirmijumskim mučenicima. Posle 313. godine Sirmijum postaje važan hrišćanski centar. Do sada je otkriveno osam ranohrišćanskih hramova, od kojih su najpozantiji oni posvećeni Sv. Irineju, Sv. Dimitriju i Sv. Sinenotu.
SIRMIJUMSKI HIPODROM NAJVEĆA RIMSKA GRAĐEVINA VAN ITALIJE
Posmatrajući koloseum Flavijevaca u Rimu, turista ostaje zapanjen pred grandioznošću očuvanih ostataka ove građevine, ali će ostati uskraćen za informaciju da to nije najveća i najmonumentalnija građevina rimske civilizacije. Laskavu titulu najveće građevine ipak je nosio rimski hipodrom, poznatiji kao CIRCUS MAXIMUS, sagrađen u vreme vladavine imperatora Kaligule.
Circus Maximus je imao impozantne dimenzije, bio je dugačak 527 metara, širok oko 100 i primao je, po nekim istraživanjima, oko 100.000 gledalaca....
Dugo se smatralo da je sledeći po veličini bio čuveni Carigradski hipodrom, ali su istraživanja vođena u Sremskoj Mitrovici 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, utvrdila da je drugi hipodrom u Rimskom carstvu, po velicini, ipak bio Sirmijumski.
Međunarodna arheološka ekipa, sastavljena od stručnjaka Muzeja Srema, arheološkog instituta, Smithsonian instituta i Denison univerziteta, otkrila je ostatke Sirmijumskog hipodroma, prvenstveno gledališta, trkačke staze i centralne spine, ukrašene egipatskim obeliskom, koji je otkriven još 1939. godine.
Dimenzije hipodroma, posle obimnog istraživanja, utvrđena su na 521 metar dužine i 100 metara širine, što je samo mala razlika naspram Circusa Maximusa, tako da možemo slobodno tvrditi da je kapacitet gledališta bio isti, oko 100.000 numerisanih mesta...
Datovanje hipodroma je vrlo precizno utvrđeno u vreme vladavine imperatora Licinija, negde oko 313.godine. Međutim, postoje neke tvrdnje i otkrića koja Liciniju samo pripisuju obnovu već postojećeg zdanja, a sam početak izgradnje smeštaju u period cara Galerija, tetrarhijskog vladara kojem je Sirmijum bio prestonica. Ovo, relativno kasno datovanje ne znači da Sirmijum nije imao prostor za igru i ranije.
Na stubu cara Trajana u Rimu, istraživači S. Frere i F. Leper su utvrdili da na jednom reljefu postoji prikaz sirmijuma i njegove ratne luke, a na periferiji utvrđenja, na tom reljefu, prikazan je veliki koloseum. O tome svedoče i mnogi prikazi na rimskim opekama i kamenim spomenicima, pronađenim u Sremskoj Mitrovici, koji prikazuju gladijatore i njihove borbe.
Čak je i u antičkim letopisima zabeleženo da je najčuveniji rimski gladijator LYAOS odneo nekoliko pobeda u sirmijumskom koloseumu....
No, vratimo se hipodromu. Uz ovu građevinu nalazila se i sirmijumska carska palata: bila je povezana sa trkalištem nizom hodnika koji su vodili do carske lože na sredini gornjeg sprata gledalista. Postojanje carske lože je utvrđeno i datovano, a imala je dimenzije 9.7 x 3.7 metara. Sam hipodrom bio je toliko visok da je jedan deo njegovog spoljnog zida služio i kao gradski bedem. Koliko je to bilo svedoče nam i podaci da je sirmijumski bedem bio visok od 12 do 17 metara. Sirmijumski hipodrom je krajem IV i početkom V veka doživeo sudbinu drugih objekata namenjenih javnoj zabavi u istočnom delu carstva.
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete
Originalna ograda sa sirmijumskog hipodroma, sekundarno ugrađena u
austrijsko-ugarsku građevinu u Sremskoj Mitrovici
Kraj cirkuskih igara u panonskoj metropoli kao da je simbolički obeležen nalazom veće količine konjskih skeleta u skrivenom hodniku, u koji su uginule životinje bile bacene.
U petom i šestom veku, arena trkališta, prekrivena je kućercima, ostacima privremenih carskih i varvarskih garnizona, ili staništa populacije, koja je, bežeći pred ognjem i mačem, tražila spas iza moćnih zidina hipodroma.....
Osim na kamenim spomenicima sa imenima gladijatora, sirmijumski hipodrom spominje se i u nezaobilaznom delu Amijana Marcelina "RES GESTAE". Amijan, opisujući ulazak imperatora Julijana Apostate u Sirmijum, pominje da je car drugi dan tokom posete gradu priredio trke dvokolicama na opštu radost naroda.
Na prostoru hipodroma,1867. godine pronađen je miljokaz posvećen caru Konstanciju II, koji je, u stvari, bio postament za carevu skulpturu u prirodnoj veličini. Ovaj miljokaz sada se nalazi u Beču, u lapidarijumu Kunsthistorisches muzeja, i najočuvaniji je miljokaz pronađen u istočnoj Evropi....
Hipodrom u Sirmijumu imao je i istaknuto mesto u ranohrišćanskim spisima. Osim na Artemidinom mostu, mnoge presude Hrišćanima izvršavane su i na prostoru ovog zdanja. Čak se i u spisu PASSIO SANCTI DEMETRII navodi kako je prijatelj Svetog Dimitrija, Nestor, pobedio gladijatora Lyaosa, ljubimca cara Maksimijana, baš na prostoru sirmijumskog hipodroma.
Tragovi postojanja sirmijumskog trkališta vidljivi su i danas, pošto su delovi rezbarene kamene ograde ugrađeni kao dekoracija na mnogim javnim zgradama u Sremskoj Mitrovici, iako se sam hipodrom nalazi još pod zemljom, nešto severenije od ostataka carske palate koji su konzervirani i prezentovani javnosti. Viminacijum nema ništa od toga, iako po novinama čitamo da je on imao jedini amfiteatar u Srbiji. Novinarska sramota, bez dokaza tvrditi da je Viminacijum uopšte imao amfiteatar je bezobrazluk, a kamoli nepominjati sirmijumski, već otkriven pa ponovo zatrpan.
Gosti ne mogu videti slike, molimo Vas da se registrujete ili ulogujete
freska dvokolica sa sirmijumskog hipodroma, rekonstrukcija